Niko Janković, prema Transfermarktu drugi najvrjedniji igrač Rijeke (odmah iza Tonija Fruka) i treći najskuplji igrač SuperSport HNL-a s 6,5 milijuna eura “kapitala”, pomalo iznenađujuće nije ni nastupio u posljednjoj utakmici Rijeke, onoj na koprivničkom stadionu Kušek Apašu. Ta “klupa” samo je nastavak loše pozicije u kojoj se ovaj polivalentni i neumorni riječki veznjak našao ove sezone. Nakon što mu je u posljednji trenutak propao transfer u turskog giganta iako se već bio oprostio sa suigračima, takav rasplet sigurno je ostavio traga na njegovu habitusu i samopouzdanju koje je, pak, “krahiralo” u dalekoj Armeniji, tamo gdje je najmanje trebalo.
Nepotrebni i neoprezni start vrijedan crvenog kartona, uz naknadno dodane čak tri utakmice kazne, ne pamte se dugo u riječkom prvoligašu. Jasno je kao dan da je start mogao biti pogibeljan, nasreću nije, baš kao što je jasno da u tom startu nije bilo ni trunke namjere jer svatko tko ga iole poznaje zna da je Niko baš personifikacija – dobrog momka. Na terenu srčan i čvrst, ali uvijek pošten, izvan njega izuzetno pristojan i odgojen čovjek. Uostalom, to mu je ujedno i prvi crveni karton u seniorskoj karijeri, kojeg će se sigurno sjećati…
Vjerojatno nikome nije bilo teže nego njemu samome, i baš kada se činilo da bi, nakon reprezentativne pauze i konačno odmoran, trebao pokazati da je to bio samo jedan loš dan, Sanchez ga je ostavio na klupi. Pitanje je hoće li se Rijeka i žaliti na takvu “drakonsku” odluku UEFA-e, no izvjesno je da će sljedeće tri europske utakmice Riječani biti bez njegovih usluga, a kako je krenulo, ispada da je Sanchez riješio barem europskih briga i upitnika zašto je u rekordnom roku izgubio svoje mjesto u početnoj jedanaestorki…
Nesreća nikada ne dolazi sama, nema dvojbe da je i bivši trener Radomir Đalović polivalentnom riječkom ofenzivcu, koji je stanovnik grada na Rječini gotovo tri godine, u startu sezone učinio medvjeđu uslugu ne ponudivši mu ni malo odmora. Uz vratara i kapetana Zlomislića, Janković je u uvodnih 11 utakmica sezone preskočio svega 16 minuta igre od maksimalnih 1020, ne računajući sudačke nadoknade.
Ubitačni ritam bio je previše čak i za Jankovića s “čeličnim” plućima, koji je u dosadašnjih 16 dvoboja postigao jedan gol uz tri asistencije – solidno, ali ispod njegova standarda. Đalović ga je izuzetno cijenio i u njega imao veliko povjerenje znajući koliko je bitan za momčad, no naprosto je u kratkom roku kao jedini igrač odigrao toliko da je došlo do “zamora” materijala.
Odluka Sancheza da ga u svojoj premijeri, protiv Lokomotive, izvadi iz igre u 72. minuti imala je smisla, odmor je nešto što je za Niku do tada bio samo pojam, no svakom daljnjom utakmicom Janković je dobivao sve manje minuta uz iznimku dvoboja protiv Istre gdje je bio i najbolji igrač Rijeke na terenu s osam ključnih dodavanja.
U Vinkovcima je zamijenjen na poluvremenu iako su Riječani vodili 2:1 i imali sve u svojim nogama. U prvoj pobjedi Sancheza i dvoboju protiv Gorice, Janković je dvoboj započeo s klupe dobivši 21 minutu, da bi posljednji dvoboj bio prvi u kojem zdrav i spreman Janković nije dobio ni minute u igri…
Posljednjih dana sve je više (naravno, neslužbenih) priča u i oko kluba vezano za njegov status, no jasno je da drugi strijelac Rijeke iz šampionske sezone (8 golova i 6 asistencija) nije više u prvom planu treneru Sanchezu.
Dok jedni to opravdavaju lošijom formom, neki drugi bi se zakleli da je razlog tome činjenica da Niko i njegovi zastupnici nisu potpisali novi ugovor s Rijekom, a aktualni istječe sljedećeg ljeta… Pregovori su u tijeku, no Rijeka se (opet) dovela u nezavidnu situaciju da istodobno pregovara s nekoliko važnih igrača o ostanku, odnosno o produžetku ugovora (Janković, Petrovič, Radeljić…), od kojih u posljednje vrijeme sve manje igra samo – Niko Janković.
U njegovu slučaju postoje milijunski razlozi da se situacija riješi što prije. No, ono što Niku može vratiti tamo gdje pripada jest ono što ga je i dovelo do statusa koji danas ima – rad, karakter i srce.
U bijelom riječkom dresu odigrao je 122 utakmice, zabio 25 golova i dodao 17 asistencija. Neki od tih trenutaka već su Rijekini klasici – poput gola Slavenu Belupu u posljednjem kolu šampionske sezone.
Niko Janković je u Rijeci dosegnuo vrhunac svoje karijere i pokazao svima da je Jakirovićev potez dovođenja iz Zrinjskog bio pun pogodak. Na njemu je sada da ponovno pokaže koliko je jak, da preživi ovu oluju i dokaže da ga Mourinho nije slučajno htio u svojim redovima. Jer, baš je Niko znao reći:
– U dobru se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi…
