Mario Kovačević stigao je u Varaždin 1994. godine kako bi kao plemeniti veznjak našao svoj komadić sunca ispod nogometnog neba. Imao je 19 godina i napustio je Sarajevo, klub djetinjstva. Tadašnji Varteks bio mu je prozor u svijet, no njegov igrački put nije otišao dalje. Iako je kasnije nosio razne dresove, u većem klubu od Varteksa nije igrao. Nikola Šafarić rođen je u Čakovcu, a u Varteksu se našao 1998. godine kad Kovačevića više nije bilo u momčadi. Šest je godina mlađi. Kasnije je bio u Rijeci, a veže ih i Slaven Belupo.
U subotu, kao finale Špancirfesta Kovačević u Varaždin dolazi kao trener Dinama sa četiri pobjede i stopostotnim učinkom kako bi odmjerio snage s klubom kojeg je vratio u elitni rang da bi zbog bolesti prepustio trenersko mjesto sportskom direktoru Nikoli Šafariću. Nakon operacije i rehabilitacije, koje je organizirao i platio Varaždin, nije se vratio na mjesto trenera već je ono do danas ostalo Šafariću.
U klubu nisu bili sigurni je li bolest definitivna prošlost, bojali su se da se uslijed stresa ne vrate problemi, a u isto doba bili su zadovoljni kako Šafarić radi. Kovačević je već četiri mjeseca nakon operacije htio stari posao, Varaždin je inzistirao da se odmori do ljeta 2024. Potom su mu ponudili da bude skaut dok ne prođe još neko vrijeme i zdravstveno stanje mu se ustabili. No, Mario je bio uvjeren kako je spreman odmah sjesti na klupu te je prihvatio izazov Slavena Belupa.
– Sve je u najboljoj vjeri, super smo i dalje – kazao nam je predsjednik Varaždina Dražen Vitez.
– On je htio što prije ponovno raditi kao trener, njegov život je nogomet, u potpunosti ga razumijem i drago mi je što se oporavio i postiže dobre rezultate. Neka tako nastavi. Bili smo mu dobra odskočna daska. Kao čovjeku smo mu pomogli, čekali smo da vidimo kako se oporavlja. U međuvremenu Nikola je napravio dobar posao – dodao je Vitez i priznao da ga je fascinirao Kovačevićev trenerski talent.
– Uveo nas je u prvu ligu, naravno da svi vidimo kakve ima kvalitete. Kako to da se Mario Carević mučio s tom ekipom osam kola i nikako se nije mogao poklopiti rezultat, a dolaskom Marija pobijedili smo 14 utakmica zaredom, ne znam. Što je napravio, kako ih motivirao da su ti isti igrači bili drugačiji, ne mogu reći. To su odlike pojedinca, tajne trenera. Nevjerojatno je da nismo mogli ništa, nismo mogli repu iščupati, a onda je došao Kovačević i ostvario sve što smo poželjeli. Sve smo pobjeđivali. Naravno da su njegove zasluge velike.
U studenom 2023. pozlilo mu je nakon čega je otkriven karcinom pluća, u prosincu je prestao raditi, a kako je sve dobro prošlo vratio se u ljeto 2024. godine. Kao i u Varaždinu, u Koprivnici je skupljao velike komplimente što mu je bila ulaznica za mjesto trenera Dinama. Analtičari su najviše bili pod dojmom moderne igre Farmaceuta, posebice za hrvatske prilike, ali i njegovog karaktera jer osvaja poštenjem i strašću za nogometom.
Iako će Zvonimir Boban još više naglasiti rad u malim klubovima s kojima je osvajao prva mjesta u raznim stupnjevima natjecanja. Kruna bi bila titula SHNL-a s Modrima. To što u nedjelju stiže kao trener Dinama već je njegova ogromna pobjeda.
Nikola Šafarić kao sportski direktor i Mario Kovačević kao trener odlično surađivali u Varaždinu, a sad neće prvi put biti suparnici jer prošle sezone igrali su međusobno četiri puta. Šafarić je dvaput dobio, Kovačević jednom, pritom je pobjeda Varaždina u Koprivnici bitno determinirala sezonu jer gosti su se digli, a za Podravce je to bio putokaz nizbrdo.
Naravno, drugačije se miješaju karte kad si trener Dinama. Kovačević u barokni grad stiže sa SHNL ferrarijem i jasna su očekivanja da iz njega odveze tri boda.
Kovačević i Šafarić nalikuju kao treneri. Pripadnici su iste škole. Vole ofenzivan nogomet, pas igru, ali i što jednostavniji dolazak do suparničkih vrata. Varaždin je protiv Santa Clare pokazao da može igrati u značajnom intenzitetu, međutim nedostajalo mu je kvalitete u završnoj trećini. Razlika je što će Šafarić koji put više pojačati defenzivnu komponentu ako zatreba nego Kovačević, iako u pravilu forsiraju svoje i ne prilagođavaju se previše protivniku.
U Dinamovom projektu nove igre i momčadi Kovačević je ključna karika. Podiže tempo igre, tečnost, ali i odgovornost i kompaktnost, međutim najteži izazovi doći će kad krene Europska lige budući da će u njoj morati pokazati koliko se dobro znaju napadati i braniti protiv jačih suparnika. Dosad je napravio pozitivne stvari, ali proces traje.
Ako Varaždince aktualna razina može zadovoljiti, Dinamo treba više. Taktički jedan drugoga vjerojatno ne mogu previše iznenaditi. Uoči međusobno sraza, sukladno adutima koje drže u rukama, Kovačević će gledati isključivo Dinamo, a Šafarić bi se mogao dijelom adaptirati. Radi se o završetku prvog ciklusa do reprezentativne stanke na koju obojica žele u što boljem raspoloženju. Kao treneri inzistiraju na organizaciji, atmosferi, pozitivnu energiju prenose na igrače i zato su, između ostaloga, uspješni. Iako može se postaviti pitanje znaju li se toliko u dušu da baš nikakavu zamku iznenađenja jedan drugome nisu u prilici postaviti.
