S Hajdukom nema iznenađenja, nastavljaju Bijeli sa svojim ritmom identičnih izdanja. U Puli su i treći put ove sezone s Istrom odigrali 1:1. Mora se naglasiti, zasluženi bod Puljana. Dapače, mogli su i puno više da su raspoloženi bili Fućak i Lisica. Imat će za čime žaliti napadači Istre, jer njihove su šanse bile istinski “ziceri”. S druge strane, hajdukovci nisu ništa propustili. Dapače, u drugom dijelu uputili su tek jedan udarac u okvir u kasnim trenucima utakmice. Istra je kontrolirala dvoboj u nastavku kada su optimisti među navijačima Bijelih očekivali da će se nešto bitno promijeniti. Ali, ako se ništa nije promijenilo mjesecima, zašto očekivati neki zaokret u jednom poluvremenu.
Gattuso se ponovno opredijelio za Mlakara i Rusina u pričuvnim ulogama, a prednost je opet pružio Sanyangu Bambi. Povjerenje Gambijcu isplatilo mu se s pogotkom, ali obrambena faza igre patila je upravo na desnoj strani. Istra je tijekom kompletnog dvoboja svoje napade gradila preko desnog boka, uostalom i pogodak Rozića stigao je tim putem.
Bijeli su nakon primljenog zgoditka brzo reagirali, mini-pritisak urodio je plodom, ali zakratko. U nastavku je trebalo prebaciti u brzinu više, međutim nema Hajduk igrače u formi koji bi mogli utakmici pružiti neku novu dimenziju. Splićani su se u drugom dijelu orijentirali na obranu, ostavili su Livaju samog na polovici Puljana i čekali su svoju šansu iz kontranapada. Ali oprezni su bili Puljani, nisu se dali zavarati premda je Hajduk u samom finišu dvoboja pokušao visokim nabacivanjima stvoriti pomutnju, a iz toga i neku šansu. Ali, ništa od svega, na kraju je završilo s pravednim remijem.
Hajduk je time nastavio seriju slabih izdanja na gostovanjima, jer Bijeli imaju tek jednu pobjedu u zadnjih šest susreta izvan Poljuda. Šubićevac su uspjeli osvojiti, na Aldo Drosini i Opus Areni uzeli su po bod, dok su domaćinima sve ostavili u Varaždinu, Velikoj Gorici i Kranjčevićevoj. Zato, s obzirom na kontinuitet igara, remi u Puli nije iznenađenje.
Međutim, dolazi “pakleni tjedan” za Hajduk, tri susreta u osam dana, vrijeme kada bi se mogla prelomiti sezona. Bijeli u subotu dočekuju Osijek, potom četiri dana kasnije ugošćuju Rijeku u četvrtfinalu Kupa, a na kraju serije odlaze prve nedjelje u ožujku odlaze na maksimirski derbi.
Za početak protiv Osijeka nema Sigura zbog tri žuta kartona, a pritom su gotovo kompletna obrana (Lučić, Uremović, Diallo) i Livaja sa dva žuta u susretu prije zagrebačkog ogleda. Odlučujuće utakmice dolaze, a mjesta optimizmu nudi tek pozivanje na podatak da Bijeli igraju bolje sa jačim suparnicima. Tako to ide kada se možete uzdati u igru i formu, pa se uvijek nalazi neko zrno optimizma kao svjetlo na kraju tunela. Ali, pesimisti će dodati, možda je i vlak na kraju tunela.
U svakom slučaju, s bodom iz Pule Gattuso je ostao neporažen što je uvijek njegov primarni cilj. Pritom je ostao vjeran sebi i svojoj nogometnoj viziji. Ali, ako na kraju bude falio poneki bod u šampionskoj utrci, sjetit će se Gattuso Istre koja je Bijelima otkinula velikih šest.
