Trebali su dočekati kraj jeseni da bi povezali dvije uzastopne pobjede. Naime, nakon iznenađujućeg trijumfa u prošlom kolu protiv Dinama u Kranjčevićevoj (3:1), nogometaši Lokomotive na oproštaju s prvim dijelom prvenstva svladali su u gostima Goricu 4:1 i jesen će okončati na sedmoj poziciji, iza Slavena Belupa, sa četiri boda više od velikogoričkog “fenjeraša”. U dobrom će raspoloženju, eto, na Kajzerici dočekati božićne i novogodišnje blagdane, iako je prije samo dva tjedna, nakon 0:3 poraza u Osijeku, ovakav rasplet izgledao kao plod znanstvene fantastike.
Stale su, dakako, priče i o smjeni izvrsnog trenera Silvija Čabraje, strateg Lokosa ostaje na klupi. Trener i igrači otišli su na zasluženi odmor do 3. siječnja, iza njih je teška jesen, tijekom koje su zacijelo i sami nerijetko gubili samopouzdanje i sumnjali u sebe i svoju objektivnu vrijednost. Činjenica je da je Lokomotiva ljetos ostala bez pola momčadi (Čavlina, Bartolec, Kalaica, Marić, Bubanja i Šotiček), a jedinim se pravim pojačanjem pokazao – Dinamov junior na posudbi, Luka Vrbančić.
I unatoč svemu, Čabraja je napravio vrhunski posao, doveo je momčad do sredine ljestvice, a paradoksalno je da je u ovo vrijeme prošle sezone, nakon 18 odigranih kola, objektivno osjetno jača momčad Lokosa od ove, bila osma! A sad je sedma. Što samo govori o ukupnom padu kvalitete naših klubova i SHNL-a…
Prije dva tjedna, dakle, tlo ispod Čabraje je podrhtavalo, a danas ga ramena opet bole od tapšanja. Stoga smo trenera Lokosa upitali je li doista sad bolji trener nego što je bio nakon osječkoga poraza?
– Ha, ha, ha… Niti sam sad genijalan, kao što nisam baš bio ni neznalica prije 14 dana. Isti sam trener, niti bolji, niti lošiji, ali svakako nešto iskusniji. Nije nas gdjekad ni sreća pomazila ove jeseni, imali smo dobrih utakmica koje smo na kraju izgubili. Najvažnije je da smo polusezonu uspješno okončali i u dobrom smo raspoloženju dočekali odmor i blagdane. Međutim, sve je to “gusto”, u samo nekoliko bodova smješteno je pet klubova u donjem dijelu ljestvice, tako da je pred nama neizvjesno proljeće – kaže Čabraja.
Ovu je jesen u velikom stilu okončao Robert Mudražija, ofenzivni je veznjak na dvije posljednje utakmice postigao čak pet pogodaka. Tijekom jeseni jedno ga vrijeme nije bilo u početnoj postavi, ulazio je kao pričuva, a dvije je utakmice i odgledao s klupe. No, uspjeli ste ga vratiti u pravi, nogometni život, sad je to opet onaj Mudražija, koji je lani bio jedan od vaših najboljih igrača…
– Nisam ga ja vratio, sam se vratio! Svojim je odnosom na treningu u posljednjih mjesec i pol dana pokazao da opet zaslužuje igrati. Ma općenito mi je o Mudražiji bezrazložno govoriti, zna se koliko nam je značio prošle sezone, kad je zdrav i spreman neprijeporno je jedan od naših najboljih igrača. Kad smo ulazili u ovu sezonu, mnogo smo toga temeljili na njemu i njegovoj igri, svjesni smo bili njegove važnosti za našu igru – govorio je Čabraja i istaknuo:
– Na žalost, ima peh s ozljedama, sjetimo se da je lani, u 1. kolu protiv Istre, ozlijedio rame i nije ga bilo gotovo dva mjeseca. A na početku ove sezone ozlijedio se na prijateljskoj utakmici, imao je problema s trticom nekoliko tjedana. Pa se onda javila i obostrana nervoza, i kod njega i kod mene, nije nas rezultat pratio, od njega se mnogo očekivalo, a u određenom trenutku nije to dao. Srećom, nije “potonuo”, ozbiljno je trenirao i na kraju jeseni dohvatio je top-formu. Pomalo mi je i žao što je sad prvenstvena stanka, jer i momčad i Mudražija dohvatili su željenu razinu igre, povezali smo napokon i dvije pobjede, puni smo samopouzdanja. Ali, nadam se da ćemo na proljeće nastaviti ovako kako smo i završili jesen – rekao je trener Lokosa.
