Dakle, 15, 15.30, 15.45, 16, 16.30, 17, 17.45, 18, 18.15, 18.30, 18.45, 19.00, 19.15, 19.45, 20, 21. Djeluje li vam to kao neka šifra, lozinka, IP adresa, rebus, tabla nekog željezničkog, autobusnog i inog kolodvora, na krivom ste tragu. Ovih 16 brojki su satnica koje je povjerenik SHNL-a s nositeljem TV prava definirao kao termine utakmica u prvih 14 kola.
Želite li stvoriti neku naviku, svejedno idete li na stadion ili domaću ligu gledate putem ekrana, to vam doista neće biti jednostavno. Nogometnim kibicima, koji su odrastali u vremenima kada se igralo u isto vrijeme, istoga dana, prilagodba novom vremenu je imperativ. No, da im se ona, kako godine idu, lako odrađuje, i ne djeluje baš tako. U više navrata čovjeka zbilja izbaci takta i ova novija navika nositelja tv prava utakmica, a to su reklame koje se na ekranu vrte za vrijeme trajanja igre. Ne znamo kako vama, ali da vam gotovo pola ekrana “preplavi” neka šarena reklama, taman kada neka momčad ide u obećavajući napad, pa ne vidite ni loptu ni donji dio (kadra) akcije, to jako iritira. Pogotovo ako ste taj proizvod, utakmicu, platili posebno, odnosno pretplatnik ste, naposljetku i strastveni pratitelj nogometa zbog nogometa. Igre…
Tako valjda moraju ići moderne stvari. Dok čitate portale, morate se boriti s reklamama koje vas napadaju sa svih strana, pokriju tekstove, pa onda vas sve kreativnije driblaju s križićem kojeg treba kliknuti i primorani ste ga tražiti po ekranu, više puta kliknuti dok se “uljez” na tekstu ne makne. Neka nova igra, a ako vam smeta, kažu da je to znak da ste stari, ne razumijete nove tehnologije i njihovu snagu, važnost, smjerove gdje svijet ide. Velika je mogućnost da je to baš tako, da ne razumijemo neke nove odrednice, iako nam se čine kako su zasjale unutar nečega što je više-manje ostalo u okviru nekih starijih vremena. Kao u nogometu. Nekoliko svježih primjera novotarija nam to mogu dočarati u kontekstu old school odrednica…
U četvrtak je na Rujevici orkansko nevrijeme potopilo teren i doživljaj nogometne utakmice za gledatelje. Nekad su suci samo konstatirali, uz kapetane, da se lopta ne odbija od trave, odnosno da je vjetar uz kišu učinilo utakmicu besmislenom. I odgodila bi se. Jedino besmislenije od svega ovog četvrtka bilo je da se forsira igranje bez mogućnosti igranja, s velikim rizikom za zdravlje igrača i svih aktera na stadionu, uz očigledne štete za travnjak. Zašto se tako pristupa? Velikim dijelom zato jer je svaka odgoda, u modernim kalendarima nogometa, u kojem je sve više utakmica a sve manje igre, veliki problem. Nema dovoljno termina nadoknada, moraju se pomicati iduće utakmice, remeti se ritam utakmica i stvaraju posljedični prostori za sumnje u ravnopravnosti aktera.
Na drugi način smo modernosti doživljaja spoznali iz Malmöa. Tamo je Dinamo, iako dominantan u igri, u posljednji trenutak izjednačio vodstvo inferiornih domaćina. Nekad je bod s eurogostovanja, i sa švedskim prvacima, bio vrlo pozitivno doživljen. Danas je vrijeme kada se procesuira “što je bilo Dinamu” da je odigrao samo 1:1 i kako je to već kronično da nema rješenja na “postavljenu obranu”. Inače taj termin “postavljene obrane” je inačica moderne jer u old school nogometnom vokabularu se koristio termin bunker. Označavao je način igre suparnika koji se brani, s golmanom i 10 igrača na svojoj polovici, prioritetno destrukcijom igre, a onda što Bog da naprijed. Malmö je iskoristio jedan prekid i pogodio te dodatno pojačao bunker. U prvom dijelu posjed Dinama 61-39%, u drugom 80-20%! Uz to omjer velikih prilika 5:1 za Modre, udarci 21-6 (5-3). Dominacija koja, ovaj put, nije oplođena golovima. Je li to omjer koji onda ukazuje na problem igre, i to na postavljenu obranu?
Ono, ne postoji niti jedna obrana koja nije postavljena, postoji razlika je li dobra ili loša, prioritetna ili taktički uravnotežena u odnosu na napad. Omjeri u Malmöu su i po starom doživljaju nogometa pokazali da je Dinamo bitno jači od švedskog prvaka, zato ima 7 od 9 na 4. mjestu, a Malmo 1 bod na 31. mjestu. Zbog činjenice da želi napasti Dinamo može aspirirati na prolaz grupe, ali Malmö destrukcijom ipak neće daleko…
U tzv. modernijoj eri nogometa, uvjerljiv je dojam, igra nogometa je postala podređena svemu što je okružuje. Satnice, dani utakmice, TV nameti, reklame, sve nejasnija selekcija osiguranja ulaznica, prenatrpani kalendari bez vremena za treninge i oporavke, gostovanja nacionalnih liga na udaljenije kontinente u ime biznisa, medijske i ine analize podređene trenutku, jednom rezultatu, od danas do sutra promjenjivima kao i klimatske promjene unutar jednog dana. Nogomet je zapravo ostao isti, u istina bržem ritmu, ali to što je brži ne znači da je drugačiji. Bunker, ofenziva, blok, slabi koji se brani a jači koji napada. To što danas i slabiji jako dobro treniraju, uz bunker jednostavnije mogu parirati moćnijima. Na dužu stazu, jači će uvijek biti bolji, a slabiji će zaostati.
Hajduk je u Puli odigrao odličnu utakmicu, možda i zbog otvorenosti igre. Ako ubuduće neće biti istovjetno uvjerljivo, Garcia će opet biti na tapeti, kao i igrači. Doživljaji koji nemaju logičke veze s realnostima nogometne igre, one stare i ove novije ere. Nogomet je u suštini isti, ali sve ostalo je oko njega drugačije i postaje važnije od nogometne igre…
