Kao prvo i osnovno, bez okolišanja, Hajduk se ipak provukao u Neftci Areni, ali “bijeli” su ipak stekli šansu na svojem Poljudu riješiti plasman u sljedeće kolo Konferencijske lige premda sveukupni dojam iz prve utakmice apsolutno nije bio zadovoljavajući. Jednostavno je, momčad Zire, kako je to rekao njihov trener Rashad Sadigov, bila je bliže pobjedi (vodstvo od 1:0, dvije sigurne obrane Ivice Ivušića, vratnica Rovlana Muradova i to u sudačkom vremenu, 90+2.), dok je Hajduk spasila “lucida intervalla” Šimuna Hrgovića, njegovo idealno dodavanje za spretno izjednačenje Anthonyja Kalika.
Odmah još nešto, ta nonšalantna konstatacija trenera Hajduka Gonzala Garcíje kako “ispadanje ne bi bilo tragedija, jer to je nogomet” može se tretirati kao “beštimja”. Urugvajski trener, dočekan s nadom u sposobnost bitnog učinka u geometriji igre, mogao bi to izlanuti da vodi Istru 1961. Međutim, u ulozi lidera splitske momčad na takvu izjavu, u ovom delikatnom stanju Hajduka, nikako ne bi smio niti pomisliti. U slučaju da se “bijeli” u uzvratu protiv Zire ne uspiju plasirati u sljedeću rundu, to bi bilo jednako onim već doživljenim debaklima kao što se dogodilo Gennaru Gattusu protiv Ružomberoka, Jensu Gustafssonu protiv Tobola, Siniši Oreščaninu protiv Gzire United. Tako da mu je jasno!
Garcia je došao na kormilo Hajduka zbog uvjerenja da će složiti igru svoje momčadi na načelima nadigravanja. On je startao s pripremama prije mjesec dana, pretpostavka je da ipak poznaje strukturu igračkog kadra, stoga nema pravo žonglirati sa sastavom bez obzira što pokušava tumačiti “tek smo došli u klub”. Njegov, ali i klupski imperativ je, bez obzira na probleme (odlasci Prpića i Uremovića, ipak zakašnjeli dolasci Pajazitija, Karačića i Ivušića), pripremiti momčad za start u sezonu. I to na pobjednički način obzirom na ponuđeni raspored: Hajduk sada čeka pet utakmica na Poljudu i jedno gostovanje. Dakle, uzvrati sa Zirom i vjerojatno (baš tako treba vjerovati) prolaz u treću rundu kvalifikacija protiv albanskog Dinama ili Atletica Escaldesa iz Andore, te tri susreta za bodove protiv Istre 1961, Gorice i Slaven Belupa. Zaključno do 17. kolovoza, dakle do uobičajeno kritičnih dana oko Velike Gospe do kada bi se uglavnom događala zaostajanja “bijelih”. To jest fatalna ispadanja iz Europe, odnosno kiksevi u prvenstvu. “Ne ponovilo se”, mogu se nadati navijači Hajduka…
Što se tiče nastupa u Bakuu, Hajduk je donekle boljom igrom u drugom poluvremenu postigao pozitivan rezultat, ali smo bili svjedoci još jedne statistički uobičajeno nemoćne predstave Marka Livaje na europskoj sceni. Otkako se Livaja vratio na Poljud “bijeli” su odigrali 13 europskih utakmica, Marko je izostao na jednoj (Tobol u Kistanyiju 1:4), na preostalih 12 nastupa postigao je svega jedna gol i to iz kaznenog udarca protiv Torshavna (2:0), zatim jedan autogol protiv Villareala (2:4), dok se na deset preostalih nije upisao u strijelce, iako se ne može kazati kako se nije silno trudio… Valjda će tu “clean sheet” statistiku, posebno onu na Poljudu na pet utakmica, ublažiti na sljedećim susretima.
Sljedeći četvrtak, dakle, momčad Zire stiže u Split, dočekat će je, može se sa sigurnošću najaviti žestoki ambijent pred rasprodanim tribinama, pogotovo kompletirani sastav Hajduka, što automatski sugerira ispunjenje želje trenera Garcije:
– Pokušat ćemo pobijediti, ne smijemo čekati odluku iz produžetaka ili jedanaesteraca…
Nadajmo se da će biti tako.
