Varaždinci opet svjedoče međunarodnom nogometu, a novi početak zaslađen je vrijednom pobjedom (2:1) Varaždina nad portugalskom Santa Clarom. Radi se o drugom kolu kvalifikacija za Konferencijsku ligu, a pobjednika ovog dvomeča iznjedrit će uzvrat, koji će 31. srpnja biti upriličen na dalekim Azorima, otočju smještenom u sjevernom dijelu Atlantskog oceana. Spomenuta Santa Clara prošle je sezone portugalsko prvenstvo okončala na petom mjestu i prikazala se kao prvi Varaždinov suparnik u europskoj kampanji. Nije mala stvar biti peti u Portugalu, čija je reprezentacija u manje od deset recentnih godina bila europski prvak i u dva navrata osvojila Ligu nacija. Ne igraju, dakako, u Santa Clari klase poput Ronalda, Brune Fernandesa ili Vitinhe, no ozbiljnost te momčadi svakako je neupitna.
Ivan Mamut, strijelac vodećeg pogotka u 10. minuti, iz jedanaesterca koji je izborio Leon Belcar, naglasit će odličnu pripremu utakmice:
– Ozbiljno smo se pripremili za Santa Claru, protiv koje nije lako igrati. No, znali smo što treba raditi i kako neutralizirati goste.
Jednak obrazac želimo primijeniti i u uzvratu.
Mamut je ovoga ljeta stigao u Varaždin. Prethodno je, nakon odlaska iz zaprešićkog Intera 2020. godine, iskušao rumunjski (Universitatea Craiova, FCSB) i malezijski (Terengganu) kruh, ali i ozljedu Ahilove tetive zbog koje je pauzirao godinu dana. Razgovarali smo u svibnju, kada je naglasio i mogućnost povratka u hrvatski nogomet.
– Osjetio sam da je Varaždin pravi izbor. Kontaktirao sam i s prijateljima, bivšim suigračima, saslušao mišljenja i odlučio se za ovu opciju. Prvi dojmovi su super, kako vezano za klub, tako i za lijep i ugodan grad u kojemu sada igram.
Varaždin je lani imao sjajan učinak, izborio četvrto mjesto u Hrvatskoj, te zaradio europske utakmice.
– Svaka čast Varaždinu za prošlu sezonu, ali vjerujem da će i ova biti barem podjednako uspješna. Zadržana je okosnica sastava, kao i gard koji momčad ima. Ma, može se i izgubiti, ali taj gard je jako važan i dugoročno donosi željeno. Vidim da i na treninzima svi idemo 300 posto…
Trener Nikola Šafarić ujedno je i sportski direktor…
– Razgovarao sam s njim prije dolaska i shvatio da baš želi moj dolazak. Zatekao sam kvalitetne suigrače koji čine zdravu i stabilnu svlačionicu. Koju opet, kao nekad u Zaprešiću, dijelim s Perom Bočkajem i Matejem Vukom. Bočkaj je klasa, bez obzira na neke manje uspješne epizode u Dinamu. Odlično surađujemo i vjerujem da će me nahraniti asistencijama. Vuk je u Inter došao praktički kao dijete, bio je na posudbi iz Rijeke, on je sada sasvim drukčiji i zreliji igrač.
Belcar je iza sebe ostavio sumorno proljeće u Dinamu i sada opet nosi Varaždince…
– Dobro je da se vratio, pokazuju to njegove ovoljetne igre. Kvaliteta je vidljiva u svemu, od prijema lopte, vladanja njome do kompletne izvedbe.
Vratimo li se utakmici sa Santa Clarom, gosti su u drugom poluvremenu izjednačili, ali Marko Dabro u 85. minuti zabio je, uz ponešto sreće (odbila se lopta od suparnika), za konačnih 2:1. Kako Varaždin igra u sustavu 4-2-3-1, Dabro je upravo Mamutova konkurencija za jedinu poziciju napadača. U četvrtak navečer Dabro je Ivana zamijenio u 75. minuti.
– Baš mi je drago što je Marko zabio! Ovaj pogodak mnogo mu znači nakon onoga što se zbivalo prošle sezone. Kvalitetan je napadač i može mnogo dobra donijeti momčadi. Konkurencija jesmo, ali zapravo jedan drugog guramo.
Sada je, jasno, cjelokupni varaždinski fokus usmjeren na uzvrat sa Santa Clarom…
– Imamo dobar rezultat, prednost, ali ni izbliza nismo završili posao. I želim naglasiti – idemo po prolaz! Nema razmišljanja kako ispadanje ne bi bilo neuspjeh, jer, eto, igramo protiv portugalskog kluba. Kad bismo tako razmišljali, sigurno bismo ispali. Ali, želimo dalje, želimo ući u Konferencijsku ligu. Nije nemoguće!
Ukoliko Varaždin prođe Santa Claru, u trećem pretkolu čekao bi bolji iz dvoboja sjevernoirskog Larnea i kosovske Prishtine. Prva utakmica u Sjevernoj Irskoj završila je bez golova. Koga bi Ivan više želio za suparnika?
– Ne znam niti razmišljam o tome. Ako se ne bojimo Santa Clare, nećemo strahovati ni od Larnea ili Prishtine. Ponavljam, hoćemo u Konferencijsku ligu, bila bi to sjajna nagrada za cijeli klub.
Zanimljivo je da je praktički odmah po dolasku Ivan određen za izvođenje jedanaesteraca. Vidjeli smo protiv Santa Clare kako to radi. Snažno po sredini vrata, dok golman slijeće u desni kut.
– Drago mi je što mi je ukazana i ta vrsta povjerenja. U Maleziji sam pucao dosta jedanaesteraca i posjedujem potrebnu sigurnost. Čak i da promašim penal, opet bih pucao.
Kako ga se dojmila atmosfera na varaždinskim tribinama?
– Bilo je odlično, iako stadion nije bio sasvim pun. Gledajte, igrao sam u Maleziji pred 80 tisuća ljudi, osjetio što to znači, ali svidjelo mi se i na varaždinskom stadionu.
Još kada ga navijači počnu zaustavljati po gradu…
– Ma nema toga baš, ha ha…
Bit će Ivane, bit će, nastaviš li ovako. Rekosmo tako golgeteru specifične građe i stasa, s gotovo savršenom lijevom nogom. Da mu je bar ona lopta u drugom poluvremenu došla na lijevu… No, tek je početak, ali i vrijeme da hrvatska publika upozna Mamuta u punom zamahu. Nekad je ovo dalmatinsko dite svladavalo Hajdukovu školu i sanjalo nastupe pred punim Poljudom. Put je, međutim, bio drugačiji i vodio ga preko Zaprešića, koji nikad ne zaboravlja, istočne Europe sve do dalekih prostranstava Azije. Sada je opet tu, kao jedan od temelja visokih ambicija uspješne varaždinske momčadi.
