Znakoviti petak. Jučer je u Zagrebu predstavljen sporazum o uklanjanju postojećeg i izgradnji novoga stadiona Maksimir. Napravljeno je to uz nazočnost predstavnika Vlade Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Hrvatskog nogometnog saveza i GNK Dinama. Jučer su u Splitu objavili najavu organizacije sastanka na temu obnove stadiona Poljud te strateških projekata poput novog kampa i gradnje novog stadiona na Brodarici, piše Slobodna Dalmacija. Na njega će biti pozvani „predstavnici svih relevantnih institucija (Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ministarstvo turizma i sporta, Grad Split te Udruga Naš Hajduk), a cilj je osigurati transparentan i konkretan plan za infrastrukturni razvoj Hajduka”. Razlike su već na prvu ogromne.
Naravno da ne treba bezrezervno vjerovati najavama o izgradnji Maksimira, kada je ovo već tko zna koji put da se stadion obnavlja odnosno gradi. A već su desetine milijuna, stotine bačene u vjetar. Ali u Zagrebu napokon imaju nešto opipljivo, projekte, brojke. Na kraju krajeva i „momčad” okupljena na predstavljanju projekta, državni vrh, Savez… valjda nešto govori. Barem u usporedbi sa splitskim „sastavom”.
Zna se i cijena, valjda. Projekt novog Maksimira trebao biti težak 175 milijuna eura Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević kazao je kako će gradnju stadiona u omjeru 50/50 financirati Vlada i Grad Zagreb. Dopredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić kazao je kako je krajnji rok za završetak stadiona kraj 2028. ili početak 2029. godine. Prvo će se rekonstruirati stadion u Kranjčevićevoj koji će biti privremeni novi dom Dinama. A novi Maksimir bi trebao biti kapaciteta 35 tisuća mjesta i trebao bi zadovoljavati sve najviše kategorije UEFE i FIFE. Naravno, namjerno spominjemo trebao jer opečeni i na hladno puše. Na koncu, i predizborno je vrijeme.
U Splitu se zna valjda da se ništa ne zna. Barem ne konkretnije. Odnosno zna se da je zapelo već na natječaju za obnovu Poljuda. Natječaj je raspisan, ali struka je digla glas. Znakovito, s više strana. Nakon što su već prethodno u pretkonzultacijama iznijeli niz stručnih primjedbi. Da pojednostavimo stvar, smatraju da natječaj nije dobro pripremljen, da je podcijenjena kompleksnost projekta. A “samo” dvije godine je potrošeno samo na to. Uslijedila je i žalba Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. Vlada je lani, ove godine nudila i nudi određena sredstva za obnovu/gradnju, ali početak nije ni blizu. Taj novac nije uzet. Naravno, riječ je u svim slučajevima o novcu svih nas poreznih obveznika, nije ono što političari na pozicijama vole zapakirati u konstrukcije “mi ćemo”.
Nakon što se je Split od perjanice hrvatskog nogometa postao dom kluba koji 20 godina nije osvojio naslov prvaka u ligi poput HNL-a, gradu pod Marjanom, najsportskim gradu na svitu kako mu volimo tepati i klubu kojim se hvalimo prijeti dodatna nogometna marginazacija, „provincijalizacija”. Koja se pretvara već u vječnost. U mnogim drugim aspektima Split je u Dalmaciji već odavno prešišao Zadar, to se zna.
Za to vrijeme mi se ovdje umjesto da u 45 godina postojanja Poljuda isti obnovimo već tri puta ili izgradimo kamp, uporno bavimo time što je Marko Livaja odlučio, hoće li se vratiti u reprezentaciju ili ne, zašto dva prijelazna roka Hajduk ne uspijeva gotovo nikog prodati, gdje su završili srebrni juniori, brojem članova, tv kanalom… Ove dvije potonje stvari su super, ali to bi trebao biti program plus. A fokus na travnjaku. I stadionu. Tu se debelo opet kaska, zapinje u startu, a javnosti se serviraju bajke.
