Ušao je u igru umjesto Duje Čopa u 59. minuti. U tih nešto više od 30 minuta na terenu imao je 5/5 uspješnih duela, 2/2 uspješna dodavanja, 1/1 uspješnih driblinga i konačno: tri boda vrijedan pogodak u sudačkoj nadoknadi susreta kojeg je Rijeka od 55. igrala s igračem manje.
I statistički je Luka Menalo bio jedan od najboljih igrača Rijeke u prevažnoj pobjedi nad Varaždinom, no nema te statistike ni tih brojki koji mogu iskazati to riječko klupko sreće koje je nastalo nakon što je povratnik u redove Rijeke postigao svoj prvijenac u drugom mandatu na Kvarneru. I to kakav, u maniri najboljih nogometnih virtuoza, gotovo iz mrtvog kuta, nakon savršenog duplog pasa s Tonijem Frukom potkopao je loptu taman toliko da lagano preleti istrčalog Olivera Zeleniku i “zakoprca” se u maloj mrežici podno sjevernog gola Rujevice. Rapsodija na tribinama, ludilo na terenu, nema tog igrača ili člana stručnog stožera koji nije potrčao u zagrljaj Menalu koji niti gotovo sat vremena nakon završetka susreta nije skidao onaj dječački osmijeh s lica.
Sličan pobjednički pogodak Menalo je svojevremeno postigao i na Poljudu po neviđenom nevremenu, hitronogom riječkom ofenzivcu očito leže ovakve stani-pani pani utakmice u kojima je Rijeka bila na rubu…
– Je, obožavam to stvarno, nema ljepšeg osjećaja u životu nego u ovako bitnoj situaciji zabiti pogodak. Samo staneš, pogledaš, diviš se trenutku kada vidiš koliko to ljudima znači i koliko su svi oko tebe sretni – kazao je Menalo u uvodu koji se složio da je Rijeka trebala vodit barem 2:0 nakon prvog dijela.
– Slažem se, prvo smo poluvrijeme odigrali odlično, čak su nam i oni par situacija poklonili, odnosno mi smo napravili odličan pritisak. Poslije smo nešto i kreirali, no nismo uspjeli. Brzo smo u nastavku dobili i drugi žuti karton, patimo zajedno, trpimo kao ekipa, na kraju smo zasluženo zajedno i proslavili. Nije nam lako bilo igrati s Varaždinom, odlična su momčad i to sve utakmice pokazuju, svaka im čast i oni su također imali neke izgledne situacije. Na kraju smo mi čekali strpljivo svoju šansu, stigla je u 92. Čak je i bolje tako, da nismo morali trpjeti još više, ha, ha – dodao je riječki ofenzivac koji je silno htio i ranije vratiti se u Rijeku, no tek se ove zime to i ostvarilo.
– Istina, to sam rekao i po povratku, Rijeka je bila moja velika želja jer sam se tu prelijepo osjećao i prvi put kada sam igrao. Isto tako sam primljen i drugi put, kao da nisam ni otišao. Od svih ljudi u klubu, od predsjednika do trenera, trenera omladinske škole, ljudi iz kuhinje, stvarno im hvala svima puno – objasnio je Menalo koji je riječi trenera Đalovića iz svlačionice, nakon ove epske pobjede, sačuvao za sebe.
– Ha, ha, neka to ostane između nas u svlačionici. Bilo je slavlja i veselja.
Tako je i trebalo biti, no već dan poslije Rijeka je krenula s pripremom za novo “finale”, Bijele čeka težak ogled protiv Istre na njihovoj Drosini. Ona utakmica s Rujevice i polufinala Kupa još je svježa u mislima, no Rijeci je to sudbina za koju se sama izborila.
– Uživamo u trenutku, no odmah kreće oporavak, čeka nas bitna utakmica u Puli. Istra igra fenomenalno, svi ih hvale, bili su i tu na Rujevici odlični, no mi se borimo za najveće stvari, idemo tamo s gardom šampiona i nadam se da ćemo se s tri boda vratiti kući.
Taj gard kojeg ova Rijeka ima možda je i ključna razlika u odnosu na prošlu sezonu, kada je Rijeka, poput “chokera”, kiksala kada je bilo najbitnije. Ova Rijeka je sedam kola prije kraja itekako “živa”, vodeća je momčad prvenstva i iza sebe ima niz od tri iznimno teške utakmice s – maksimalnim učinkom, šest bodova u ligi i prolaskom u finale Kupa.
– Taj naš gard stvarno nije neka floskula, kada izađeš na teren suparnik treba osjetiti da se ti boriš za neke veće stvari, da tebi više to znači, da si gladniji od njega. Normalno, onda te svi drugačije i doživljavaju. Ako uđemo s takvim gardom u svaku narednu utakmicu, mislim da neće biti problema. Kondicija? Svi se osjećamo dobro, iako se puno priča negativno o toj našoj širini osobno mislim da ju imamo, imamo fond igrača, a vidjeli ste i u Kranjčevićevoj. Tko god dobije priliku, stavi se na raspolaganje momčadi, bez obzira koju poziciju igra. Treba trpjeti, trpimo svi zajedno i na kraju momčad uvijek istakne nekog pojedinca. Slavlje svakog gola pokazuje da smo stvarno kao jedan, svima nam je stalo. Svjesni smo situacije u kojoj se nalazimo, mislim da to pokazujemo na svakom treningu i utakmici te odnosom jedni prema drugima. Momčad je ispred svega – naglasio je Menalo koji je potvrdio da se u klubu ne priča o premijama, ova momčad ima puno veće ciljeve od toga.
– Znate kako, kada sam i kao mlađi razgovarao s nekim starijim igračima ili starijim ljudima koji imaju više životnog iskustva od mene, oni bi mi govorili da će sve doći usputno. Ako radiš ispravno, ako radiš ono što treba, nagrade će usputno doći. Tako se i ja vodim kroz život, ako se vodimo ispravnim stvarima onda će i novci doći kao nekakva nagrada.
Iako je Menalo bez sumnje bio junak ove pobjede, i Ante Oreč nagrađen je velikim pljeskom navijača za svoj rujevički debi. Do grčeva je bio jedan od najboljih pojedinaca Rijeke, pokazao je da će biti pojačanje za ovu Rijeku, a na kraju je i kapetan Zlomislić “kapetanski” vadio kestenje iz vatre.
– Svaka čast Anti kako je odigrao, isto nije dugo igrao. To je ono što sam već rekao, podredio se ekipi. Nitko te ne pita, igraš koliko možeš i daješ sve od sebe, nadopunjujemo se, kada ti ne možeš, ući će drugi. Ja sam završio utakmicu na lijevom beku, Petrovič na stoperu, jednostavno to je tako. Trpjeli smo i 5, 10, 15 minuta, no zato je i slađe kada se ovakve stvari dogode. Zloma nam donosi sigurnost s gola, bez pravog golmana se velike stvari ne mogu napraviti, on je jedan kamen temeljac u našoj ekipi – pojasnio je Menalo koji se osvrnuo i na svoje fizičko stanje koje je, prema prikazanom, sve bolje.
– Propustio sam praktički cijeli prvi dio polusezone nakon povratka iz Celja, ali moram istaknuti ljude koji su mi puno pomogli i kojima sam jako zahvalan, mislim da bez njih ni moj dolazak u Rijeku ne bio moguć, a to su Pero Kuterovac i Nele, “doktor” trčanja. S njima sam proveo najviše vremena i ovim putem ih pozdravljam i zahvaljujem im se.
