Napokon se nova “makinja” Hajduka pokrenula. Poslije nagađanja, ali ne i nesigurnosti u pogledu kadroviranja vodstva splitskog kluba u budućnosti, ključne figure zauzimaju vodeće pozicije.
Dakle, novi sastav nadzora pod vodstvom odvjetnika Ljube Pavasovića Viskovića, novi član Uprave za sport Goran Vučević s novim pomoćnikom Ivanom Rakitićem, novi šef akademije Mišo Krstičević, pod njegovom komandom Čeh Jiri Plišek (bit će priključen i jedan Španjolac), novi šef skautske službe Vik Lalić. U toj nomenklaturi su bez spomena ostali predsjednik Ivan Bilić i sportski direktor François Vitali. No sudbina im se zna, Vitali će dobiti otpusno pismo bez obzira na činjenicu trogodišnjeg ugovora (valjda su predvidjeli rastanak s tri mjesečne plaće) dok će Bilić ipak zadržati tu časnu poziciju, makar privremeno. Naime, predsjednik ostaje na svojem mjestu isključivo zato što na vidiku nema nikoga tko bi ga zamijenio. Pa kad je tako, logičan je zaključak da je glavni lik na Poljudu energični Ljubo Pavasović Visković, koji će sa svoja četiri ipak adlatusa formalno preuzeti vlast tek 8. kolovoza, ali ju je faktički preuzeo još prije mjesec dana.
U međuvremenu je Hajduk startao s pripremnim utakmicama, pobjedom 1-0 nad sofijskim CSKA-om. I prošle je godine, u ovo doba, splitska momčad pod vodstvom tada novog trenera Gennara Gattusa startala pobjedom. Protiv Fenerbahçea 1-0.
I sada kao i onda komentari trenera su logično pozitivni, onda Gattuso: “Sretan sam kao da treniram madridski Real, mi ne možemo kupiti igrača za dvadeset milijuna eura, ali smo u stanju od ovih napraviti bolje i izmisliti nove”; danas Gonzalo García: “Sretan sam, već izgledamo kao momčad, vidjeli smo dosta dobrih stvari, činilo mi se da igrači zaista uživaju na terenu.”
Kako onda tako i danas jer praktično se radi o podjednakom igračkom kadru. Vapaj za pojačanja i danas odjekuje odjekuje, premda se može ocijeniti da momčad ipak izgleda bolje. Jer Niko Sigur, bez obzira na hvalospjeve njegovih predstava u manevru kanadske reprezentacije, može poslužiti kao desni bek, kao stoper se afirmirao Dominik Prpić, ali on je već prodan u Porto za pet milijuna eura i bonuse. Kao dodana vrijednost može se smatrati Mihael Žaper u veznom redu, a što se tiče napada prirodno je vjerovati u kvalitetniji doprinos Michelea Šege. Takav Hajduk pod vodstvom trenera Garcíje, koji će svojim načinom oplemeniti igru, moglo bi se računati, ima jedanaestoricu dostojnu nadmetanja za prvaka.
U redu, dolazak Adriona Pajazitija drži se kao gotova stvar, valjda će uz Albanca, rođenog u Londonu, šef struke na Poljudu Goran Vučević dovesti još poneku prinovu, kadru da se pretvori u pojačanje. Međutim, teško će “bijeli” na šampionsku granu u slučaju, što je realnost, transfera još i Sigura, moguće i Pukštasa. To je kronični problem, momčad koju treneri pripremaju za start obavezno gubi početnu fizionomiju tijekom kolovoza i ustaljuje se tek u rujnu. Vodstvo kluba nije u stanju, jer nema financijsku moć, sačekati s brzopoteznim prodajama talentiranih igrača, pa da oni sazru, nabubre, dosegnu na tržištu vrijednost od desetak ili čak petnaestak milijuna eura. I da se tako napokon uspostavi obnavljanje kadra na pravi način.
Novi trener García propovijeda ono što mnogi navijači Hajduka žele čuti, a to je bolje, smislenije, u krajnjoj liniji uspješnije nadigravanje. O, da, Garcíji treba vremena, ali bez obzira na to što se formiranje novog stila igre momčadi ne može provesti u petnaestak dana priprema, ipak su početni rezultati jako bitni. Zalet u sezonu ima presudne vrijednosti.
