Hajduk se kao klub nalazi u vrlo delikatnoj, zahtjevnoj poziciji, ali se nikako ne može kazati da je to jedna od najtežih situacija koje su pogodile splitski klub. I to iz prostog razloga jer su se “bijeli” znali boriti i za opstanak, prije pedesetak godina, u bivšoj ligi, pa su čak i do posljednjeg kola strahovali od ispadanja u niži rang.
Što se tiče natjecanja, položaj Hajduka sasvim je jasan. Momčad je sa svojim trenerom, ali i rukovodstvom gadno potonula, drugi put uzastopno u najvažnijem dijelu prvenstva, u završnici. Poslije pobjede u Koprivnici 1-0, “bijeli” su nanizali neuspjehe: šest utakmica bez pobjede, s tri osvojena mršava boda, što treba tretirati kao poraze s obzirom na to da su neodlučeni rezultati postignuti protiv Lokomotive na Poljudu te Varaždina i Gorice na gostovanjima.
Sada u Split dolazi Rijeka, nabildana nadama za dvostruku krunu i njoj praktički trebaju tri pobjede da bi ponovila nezaboravni podvig iz 2017. I što je najvažnije: momčad Radomira Đalovića u stanju je oživotvoriti snove predsjednika Damira Miškovića i Armade, bez obzira na tumačenja o izvjesnom padu forme, zapravo prirodne izvjesne energetske potrošenosti.
Na Poljudu vlada stanje apatije, tipične bezvoljnosti, koja bi se mogla eventualno nadvladati s obzirom na to da je Rijeka, još od 2013. i vremena trenera Matjaža Keka, daleko najteži protivnik. Od tog doba mijenjali su se treneri Rijeke, pogotovo i igrački kadar, ali su “Fiumani” znali Hajduku zadavati gorke udarce. U biti, jedini svijetli trenutak splitske momčadi u odnosu na dvoboje s Rijekom bila je ona trofejna pobjeda (3-1) u finalu Kupa 2022., sve drugo je uglavnom za zaborav.
Posebno teški su splitskoj momčadi bili riječki udarci na Poljudu, prošle sezone poraz 1:2 u 20. kolu, na startu proljetnog dijela prvenstva, kao i nedavni u četvrtfinalu Kupa u veljači ove godine 1:3. Riječani su baš tim pobjedama stvorili vjerodostojnost snažnijeg kluba, ujedno su udarali temelje poniranja splitskog.
Treba podsjetiti na početak srozavanja šampionskih ambicija, kako je Hajduk do jadranskog derbija u 20. kolu prošlog prvenstva dobio tretman uvjerljivog prvog kandidata za prvaka, na tablici je uživao prednost od tri boda (1. Hajduk 41, 2. Rijeka 38, 3. Dinamo 37). Pogotovo jer su uz povratnika Ivana Perišića “bijeli” dobili klasno pojačanje u liku Josipa Brekala… Međutim, Rijeka je Hajduku zadala nokaut, pa premda su “bijeli” poveli 1:0 (gol Pukštasa), gosti su izborili preokret golovima Selahija i Obregona.
Pristalicama Hajduka još teže je pala eliminacija u Kupu kada je deklasiran 1:3, u sjećanju je brzo vodstvo gostiju 2:0 za svega 13 minuta (Djouahra 6. i Fruk 13.), Marko Livaja je ponudio neke nade golom u 29., ali je Fruk još jedanput potvrdio superiornost svoje momčadi. Još jedan negativni fakt je u podatku da Hajduk jedino Rijeku nije smogao snage pobijediti ove sezone (0:0 i 0:3 u Rijeci, 2:2 u Splitu).
Poslije svega je pitanje može li momčad Gennara Gattusa, poslije tolike serije loših igara i rezultata, smoći snage za suprotstavljanje vodećem, riječkom klubu. Ambijent ove utakmice opterećen je i odlukom policije o čuvanju igrača na treninzima od eventualnih napada sada već razjarenih pripadnika “prgave familije”. Uspostavljena je opsadna faza, ali se treba pripremiti da bi jadno stanje moglo biti još pogubnije.
Bjelodano je, na Poljudu vlada nesigurnost, tu nisu u pitanju jedino očajni rezultati prve momčadi i mlađih uzrasta nego i vrlo kritično stanje kluba u cjelini. Naime, radi se o budućnosti Hajduka, najprije bliskoj, u sljedećoj sezoni, pa vjerojatno i dalje.
Počela su nagađanja oko izbora nasljednika Gattusa, kao i oko osipanja igračkog kadra, također oko odlaska kompletnog vodstva kluba. Nadzornicima je odavno poručeno da se pokupe, automatski je logično pitanje smjene predsjednika Ivana Bilića, kao i sportskog direktora Françoisa Vitalija. A gledaj paradoksa: Bilić i Vitali će možda odlučiti o novom treneru, kao i o igračkom kadru za novu sezonu. Hajduk je upao u pravo, narodski rečeno, vrzino kolo, čime se označava začarani krug, pravi tsunami zbrke i meteža.
Sa svih strana stižu sugestije kako prevladati najprije krizu rukovođenja, onda i nesnosne poremećaje igre. Ključni problem je tko je taj, odnosno tko su ti koji će preuzeti odgovornost za neminovne korjenite promjene. U biti, ne vidi se tko bi se, u tako opterećenoj situaciji, uopće usudio preuzeti vodstvo splitskog kluba.
