Trener Mario Carević i još nekoliko igrača Gorice u nedjelju dolaze na stadion gdje su nekad bili domaćini, ali samo jednog od njih dočekat će zvižduci punog Poljuda.
Paradoksalno, ali istinito, takav scenarij sprema se 35-godišnjem Anti Ercegu, čovjeku koji je 2017. zaslužio nagradu “Hajdučko srce”. Nju dodjeljuje navijačka skupina Torcida po svojim kriterijima, temeljenim prije svega na odanosti bijelom dresu Hajduka, a još zanimljiviji je podatak da se ne daje svake godine, ako ultrasi procijene da je u završenoj sezoni nitko nije zaslužio. Tako se dogodilo da prije Ercega dvije godine nije bilo nagrađenog, a prvi sljedeći koji je dobio nakon njega bio je Marko Livaja 2022. godine.
Povodom te nagrade, koju je Erceg nazvao najdražom u životu, na ruci je istetovirao srce i brojku 50 koju nosi na dresu, a i ta brojka povezana je s Torcidom koja je osnovana 1950. kada su u listopadu igrali Hajduk i beogradska Crvena zvezda.
– Mama mi skoro nije ni znala da igram nogomet, prije nego sam došao u Hajduk – otkrio je Ante Erceg u podcastu kod poznatog velikogoričkog sportskog kroničara Marka Vidaline, prisjećajući se ljeta 2016. kad je odjenuo dres kluba s Poljuda.
– I moj agent je bio protiv, Hajduk je tada bi u teškoj financijskoj situaciji, a u turskom Balikesirsporu sam imao višestruko veću plaću. No, ja sam dijete rođeno u Splitu i to je bio moj san kojeg sam želio ispuniti ne pitajući za cijenu. Sve mi se kasnije i vratilo i poklopilo, igrajući za Hajduk osjećao sam da letim po terenu – prisjetio se Erceg, koji je u godinu i pol dana odigrao 56 utakmica i postigao 26 golova, uz 15 asistencija.
Iz Hajduka odlazi 2018. u siječnju i taj rastanak očito mu nije najbolje sjeo (Splićani su dobili odštetu od milijun i pol eura), a u psihologiji je poznata teza da je vrlo tanka linija između suprotstavljenih ljudskih osjećaja kao što su ljubav i mržnja, pogotovo ako su oni jako izraženi i snažni.
– Pitaju me često zašto sam tako miran izvan terena, a tako eksplozivan na njemu? Zato što uvijek želim pobijediti i uvijek dajem maksimum za klub u kojem igram – pojasnio je Erceg, koji će poslije nekoliko klubova vani i Osijeka u Hrvatskoj, u travnju 2022. potpisati za pulsku Istru 1961.
Tu Erceg opet ulazi u veliku formu i 17. rujna prvi put dolazi u pulskom dresu na Poljud. Postiže i gol kojeg nije slavio, utakmica završava remijem 2:2, ali prilikom izlaska iz igre stadion ga ispraća gromoglasnim zvižducima. Kao da mu nisu željeli oprostiti što se jednakim žarom borio za Istru, kao nekad za Hajduk i to je izgleda bila prijelomnica u Ercegovoj glavi. Svaki sljedeći dvoboj s Hajdukom dočekivao je maksimalno nabrijan, u igri stalno na rubu incidenta i kartona, a već u prvom 29. siječnja 2023. bio je dvostruki strijelac u uvjerljivoj pobjedi 3:0 u Puli (izborio i korner poslije kojeg je pao treći gol). Sad je već oba pogotka burno proslavio, a nakon utakmice je kazao:
– Prvo bih čestitao svim momcima i ljudima u klubu na ovoj fantastičnoj predstavi koju smo pružili protiv Hajduka. Jednostavno smo bili bolji, ali ne zato što je Hajduk bio loš, Hajduk je prvo poluvrijeme odigrao jako dobro, drugo također, ali mi smo ukupno bili bolji i moralo je doći na naplatu sve što smo dosad radili.
Istra je žestok udarac zadala Hajduku i u jesen te godine kada ga je nakon šest uvodnih pobjeda prva svladala na Poljudu pogotkom Matea Lisice u 11. minuti sudačke nadoknade, a Erceg je bio asistent za gol. Početkom 2024. odlazi u nizozemsku Fortunu iz Sittarda, a u siječnju 2025. dolazi u Goricu, za koju postiže pogodak već u debiju protiv Varaždina (još jedan mu je poništen zbog minimalnog zaleđa). Međutim, poslije toga upada u krizu i probleme s ozljedama, tako da je u 13 nastupa ostao na tom jednom golu, kojem je pridodao i jednu asistenciju. I ovu sezonu započeo je bizarnom ozljedom koljena na zagrijavanju u Varaždinu, pa je trener Carević morao u zadnji trenutak ubaciti Čuića. No, za nedjeljni dolazak u Split bit će Erceg spreman…
