Uzvrat protiv Zire je iz perspektive Hajduka iznjedrio dvije krucijalne slike prolaska u treće pretkolo Konferencijske lige. Naime, radi se o dvojici junaka s doista zanimljivom hajdučkom pričom: Filipu Krovinoviću i Yassineu Benrahouu. Njih dvojica su pobrala vrhnje pobjede što je i logično jer su istoj najkonkretnije sudjelovali i tako zaslužili posebnu pozornost.
Naime, Bijele je u vodstvo u 19. minuti doveo Krovinović. Zabio je čovjek gol. Ma, strašno nešto, ipak je za to sposoban. I čak tu nije najvažnije što je lopta prošla kroz mrežu. Bitan detalj je da se našao u završnici akcije, ispred protivničkog gola. To se mora istaknuti jer mu se svih ovih godina konstantno predbacuje manjak napadačkih ambicija i odigravanja na sigurno, manjak rizika. Nekada su te kritike imale osnove, nekada baš i ne. Krovinović doista često zna vraćati loptu natrag, a to posebno iritira zahtjevnu splitsku publiku koja često nogomet vidi odveć “plastično”.
Kroz cijelu karijeru ovog sada već gotovo 30-godišnjeg veznjaka krasi dobar udarac, ali ga on premalo koristi. Isto tako, kritiziran je njegov, po mnogima, premekan stav na terenu. Odaje dojam da je previše pristojan kao igrač, kao da mu nedostaje sportske drskosti. I ima i to čak neke podloge. No, zaista je dojam da je Krovinović često “dežurni Pedro”, uvijek su se u Hajduku pronašli takvi igrači. No, svi zanemaruju jednu nepobitnu, a tako indikatorsku činjenicu. Od svog dolaska iz Benfice, Krovinović je bio standardan kod apsolutno svakog trenera. Dakle, U bijelom dresu ima čak 158 nastupa. Mnogi se definitivno ne mogu podičiti s tom brojkom. Sedam različitih trenera ga je vodilo i kod svakog je igrao. Uvijek se sjetimo jedne česte izreke vezane za sport, a glasi ovako.
– Pa nije trener lud da radi na svoju štetu i stavi lošijeg igrača ispred boljeg.
Zaista, ima tu nešto. Krovinović, evo, igra i kod Garcije, a sezona mu je počela dobro – zabio je Ziri i pretvorio se u jednog od dva junaka prolaza u treće pretkolo.
Druga slika glasi na Yassinea Benrahoua, Marokanca kojeg su zbog nediscipline otpisali Kalinić i Gattuso i to ne jednom. Njega je doveo Mindaugas Nikoličius Ivanu Leki, a baš pod njim je igrao najbolji nogomet. No, kako je vrijeme odmicalo krenuo se gubiti, padao u drugi plan, a nije baš igrač koji se u njemu voli nalaziti. Nogometno znanje kod njega nije sporno, ali ipak je očito upitna motivacija i želja. Jer, on može kad želi. Nije nam bilo niti malo čudno što je uzeo izvesti slobodni udarac protiv Zire. Jer, ako prebaci živi zid to je već pola gola. A to se upravo i dogodilo, ne prvi put u njegovoj karijeri.
Garcia je nakon utakmice kazao da ga vidi na “desetki” i da je dobar igrač. “Kupuje” Marokanac svakoga na prvi pogled, naprosto izgleda kao igrač. No, njegova volja i zalaganje očito će ovisiti o budućem statusu. Jedno je ipak sigurno, ovom Hajduku može pomoći, a Garcia će vidjeti u kolikom obujmu. Kad je on u pitanju treba Urugvajac uspjeti u ključnom zadatku: ostaviti Benrahoua prisutnim i željnim u kontinuitetu. To do sada nitko od njegovih prethodnika nije uspio. Ali, Benrahou je pod Garcijom krenuo jako, prometnuo se u glavnog junaka Hajdukova prolaska u treće pretkolo i tako zaokružio sjajnu priču o neprekidno osporavanom dvojcu koji je Bijelima zakazao dvomeč s Dinamo Cityem.
