Opet ćorak na Poljudu. Umjesto pravog plotuna, uslijedio je novi učinak slijepog metka. Jest, momčad Hajduka je izbjegla poraz protiv neugodne Lokomotive, ali i gubitak dva boda pravi je debakl. Mnogi su se zapitali dokle će “bijele” pratiti to prokletstvo koje je izrekao prije deset godina (poraz 1:3 od Rijeke, 1. studenoga 2015.) kapetan Hajduka Goran Milović, kako splitska momčad “svaki put kada je najvažnije sve zas.re”. I to tako da se svake godine “kagarela” događa dva, tri puta.
Sve je izgledalo kao naručeno: dvije uzastopne pobjede po mjeri od 1-0, pa perspektiva da se trobodom zadrži prednost u odnosu na Rijeku i Dinama. Ali, ‘ajme, navijači Hajduka doživjeli su novi bolni udar od Lokomotive, totalno oslabljene u odnosu na prošla splitska gostovanja. Pogledajte: u to vrijeme Silvijo Čabraja, trener-tvorničar talenata, od 13 igrača koje je poslao na teren, svega četvorica su se pojavila u aktualnom sastavu: Mudražija, Smakaj, Fetai i Leovac. A uz trenera, moram spomenuti, njih osam napustilo je Lokomotivu: Čavlina, Bartolec, Mersinaj, Kalaica, Marić, Šotiček, Čop i Kastrati. Uz to su im nedostajala dva standardna igrača Goričan i Sigali. A od onog do ovog Hajduka na raspolaganju treneru Gennaru Gattusu u rosteru je ostalo, zamislite, nevjerojatnih 17 prvotimaca!
Tada, poslije pomračenja od 1:2, bio sam sklon uvjerenju da je Mislav Karoglan kao popustljivi trener slaba točka “bijelih”, ali sada, s rigidnim Gattusom, nema mi druge nego prihvatiti da je većina prvotimaca Hajduka slabašnog kova. U redu, splitska škvadra i pored gubitka dva boda, kao i nedavno poslije poraza na Rujevici 0:3, ipak se održala u krugu borbe za prvaka. Ali kad se dogode takvi kiksevi da se jedva spašava jedan bod na svojem terenu, automatski jača dvojba koliko je ta momčad u stanju u preostalih sedam kola dosegnuti tron šampiona o kojem “prgava familija” sanja dva duga desetljeća.
Na web stranici Hajduka odmah poslije 1:1 protiv Lokomotive objavljen je komentar trenera, ali i ponovljena izjava kapetana Marka Livaje, plasirana poslije pobjede nad Slaven Belupom:
– Na nama je da u posljednjih osam kola damo sve od sebe…
I zaista dali su, trudili su se svim srcem, ali za pobjedu nad Lokomotivom ipak je trebalo pokazati mnogo više od puke borbenosti.
U prvi plan od sve te smušenosti, duge čak sto minuta, s iznimkom “lucide intervalle” u zadnjim sekundama susreta, idealnog centaršuta Livaje i zakucavanje lopte glavom Trajkovskog u mrežu Šubarića, sasvim neočekivano našao se Ivan Lučić.
Najprije, pitanje koliko je taj gromoviti udarac Frana Karačića zaista bio neobranjiv. Ivan Pudar, svojevremeno super vratar Hajduka rekao je:
– Kriv je Lučić, vratar u kojeg u totalu imam maksimalno povjerenje. Jer kod takvih slobodnih udaraca nužno je vratarevo čitanje namjere izvođača. Prvo: Karačić je bio sam, nije bilo dileme da je on egzekutor. Lučić je morao pročitati po njegovom trku prema lopti da se radi o izravnom šutu, znači ne udarcu preko živog zida. Dakle, direktno upućenom u Lučićev kantun. Onda, pod broj dva: Lučićeva kaotična intervencija u 66. poslije koje je zaslužio isključenje i tako neoprostivo ostavio na cjedilu svoju momčad.
Trener Gattuso je priznao da je ostao razočaran rezultatom, slaba mu je utjeha da je “momčad odigrala najbolje prvo poluvrijeme otkad sam ovdje”. Ali…
– Idemo dalje, čeka nas gostovanje u Varaždinu, pet dana za pripremu nije malo, zato igračima nema slobodnog dana.
Eto, još ima nade, treba “samo” bezbolno proći sljedeću prepreku…
