“Ići ćemo daleko… U Dugopolje”, neki je veseli kohortaš uoči Božića u oblatnu od autoironije zamotao popularni slogan svoje navijačke grupe. I očekivano promašio, jer kompletna je Osijekova sezona od početka do kraja jedan veliki promašaj. Kako stvari stoje, ništa od Dugopolja sljedeće godine, jer momčad iz splitske suburbije juri prema elitnom razredu našeg nogometa, upravo je bez većeg napora u drugoligaškom derbiju riješila Rudeš i iskočila na prvo mjesto tablice. Navijačima Osijeka za nabijanje kilometraže dobri će biti i Zmijavci ili Hrvace.
Je li Osijek nakon tri poraza u četiri kola nastavka prvenstva zaista, baš ozbiljno, na pragu ispadanja iz SHNL-a? Očito jest čim su vlasnici kluba jednom za promjenu umjesto trenera otpustili predsjednika Ferenca Sakalja i prokurista Vladu Čohara. Otkaz menadžmentu usred sezone dokaz je posvemašnje panike, ali i priznanje da se klub strateški pogubio. Hoće li se pronaći na čelu s 29-godišnjom, javnosti nepoznatom šeficom. Ako vjerujete njezinu nacifranom CV-ju, ta stvar je već riješena, jer nova je predsjednica “na svojim prethodnim pozicijama odigrala odlučujuću ulogu u razvoju složenih operativnih sustava”.
Ako ste, međutim, skloniji vjerovati vlastitom nogometnom iskustvu, blagu skepsu mora vam izazvati već prezime Végh jer previše nalikuje prezimenu Vig. Osijekovi navijači valjda će biti bolje sreće s Alexandrom Végh, nego što dinamovci bili početkom devedesetih s Peterom Vigom. Ovog je mađarskog veznog igrača Vlatko Marković u Maksimiru predstavio kao igračko čudo neviđeno, sljedeći Lajos Détári, a zapravo se radilo o klasičnom mačku u vreći koji se vratio kući nakon samo desetak utakmica bez učinka.
Iz zagrebačke perspektive Osijeku nedostaje snažna liderska figura otkako se rastao s Nenadom Bjelicom. Ostavši tada kratkih rukava u šampionskoj utakmici, vlasnici kluba su se odlučili na totalni makeover. U paketu s novim modernim stadionom savršeno je išla i nova korporativna kultura upravljanja. U sky boxu predsjednik i prokurist, dolje u uredu Jose Boto kao sportski direktor od formata s međunarodnim ugledom i otvorenim dobavljačkim linijama iz inozemstva, te Federico Copitelli kao progresivni mladi trener, neopterećen domaćim klanovskim podjelama i lobističkim igrama. Nije se primilo, Osijek nije imao strpljenja, zavrtio se trenerski ringišpil koji se do danas mahnito okreće.
Statistika kaže da neće biti šteta ako uskoro s tog ringišpila odleti i Željko Sopić, jer za tri i pol mjeseca vladavine nije uspio pokrenuti momčad s mrtve točke. Osvojio je samo osam bodova u jedanaest utakmica, a s tako siromašnim prosjekom (24 posto) do kraja prvenstva dobacio tek do učinka od 27-28 bodova. Prošle je godine Šibenik ispao iz lige sa 30 osvojenih bodova, pretposljednja Gorica dobacila je do 37.
Osijek je kroz cilj tada prošao sedmi sa 42 boda, a pogled na ljestvicu strijelaca otkriva da su najboljem klupskom strijelcu Arnelu Jakupoviću (devet golova) aktivno sekundirali Marko Soldo i Hernani (svaki po šest pogodaka). Konačna bilanca od 46 postignutih golova na koncu je djelovala sasvim solidno, ako znate da je Rijeka do titule stigla sa 49 pogodaka.
Ove je sezona, međutim, golgeterska noćna mora. Osijek je sa 18 golova na dnu efikasnosti SHNL-a, a njegovi najbolji strijelci su wing-back Nail Omerović (šest golova) i stoper Luka Jelenić (tri pogotka). Drugim riječima, netko je ipak ozbiljno zabrljao dok je skicirao ovakav roster, što znači da je gospođica Vegh osuđena na ljeto ‘ići daleko‘ s reformama. Pod uvjetom da prvo ostane dovoljno blizu SHNL vatrici…
