U proteklih tjedan dana na dnevnom redu u Opus Areni bili su isključivo treneri.
S bivšim (Nenadom Bjelicom) su se klupski čelnici izvansudski nagodili, čime je konačno zaključena trakavica koja se otegla na dvije i pol godine od burnog rastanka, s donedavnim (Federicom Coppitellijem) su očekivano završili suradnju poslije samo jednog osvojenog boda u posljednjih šest prvenstvenih utakmica, a potom ustoličili novog (Simona Rožmana), koji će u posljednjih deset ligaških utakmica i Kupu pokušati izvući sezonu koja prijeti podbačajem. No, proces formiranja sportskog sektora još nije zaokružen.
Zimski prijelazni rok u Opus Areni odradili su bez sportskog direktora – spuštena je rampa na transfere Matkovića i Jurišića, dovedeni su između ostalih Babec i Mersinaj, a pronađen je i zajednički jezik sa skoro svim igračima (izuzev Dantasom), kojima su ugovori završavali s krajem sezone – ali naravno kako takva situacija bez osobe na tako važnoj funkciji nije, a niti može biti dugoročno održiva. Osijek je bez sportskog direktora posljednja 92 dana, a nakon što je pitanje trenera riješeno, u Opus Areni sada je fokus na potrazi za osobom koja će usko surađivati i s Rožmanom i s klupskim vodstvom. Posljednji puta kada su u Opus Areni doveli trenera prije sportskog direktora nije završilo dobro jer Jose Boto je već poslije nekoliko mjeseci tražio zamjenu Zoranu Zekiću, ali valjda su u klubu nešto naučili iz te “skupe škole” i lekcije koju su na teži način naučili.
– Naravno da je sportski direktor sada apsolutni prioritet. Pitanje trenera je bilo prevažno da bismo ga odgađali, a sada ćemo zajedno raditi na mnogim stvarima. Bit ćemo mudri i imamo određenog iskustva po tom pitanju, sigurno se nećemo dovesti u situaciju koju ne bismo željeli kada pričamo o izboru budućeg sportskog direktora… U Simonu smo prepoznali osobu koja nas može dovesti do ispunjenja cilja, želimo i takvog sportskog direktora. U ovom trenutku još nismo ni sa kim razgovarali i sve što se na tu temu posljednjih dana pisalo možete zaboraviti. To tek postaje tema – kazao je klupski direktor Vladimir Čohar.
– Klubu treba netko tko će voditi brigu o sportskom sektoru. Nisu to samo transferi i prijelazni rok, nego i briga o skautskoj službi i mlađim kategorijama.
Prvi operativac kluba opisao je, dakle, idealnog sportskog direktora, iako i sam itekako svjestan koliko je teško naći osobu koja će zadovoljiti sve te kriterije.
– To tražimo već pet godina i još nismo našli – dodao je Vladimir Čohar.
A vremena je sve manje… Ljetni prijelazni rok otvara se za tri mjeseca, a netko ga treba kvalitetno pripremiti.
Kako god, idući sportski direktor Osijeka bit će već peti u posljednjih devet godina, odnosno otkako je klub u privatnim rukama. Tu je funkciju četiri godine obavljao Alen Petrović i u njegovoj je eri klub odradio ozbiljne izlazne transfere (prema Transfermarktu tri najveće prodaje Osijeka su upravo iz tog vremena), a omjer uloženog u kupovinu i zarađenog na prodajama igrača bitno je išao u korist potonjeg. Slijedio je Nenad Bjelica, za čijeg je vremena klub počeo raditi ozbiljne ulazne transfere (dva najskuplja potpisa, ujedno i jedina dva s odštetom od preko dva milijuna eura su iz tog doba), potom Ivica Kulešević, koji se našao u nezahvalnoj situaciji u kojoj je preskupu i preglomaznu svlačionicu trebalo rasteretiti, a pritom pola godine nije mogao nikoga dovoditi zbog Fifine zabrane registracije novih igrača.
Posljedica te zabrane bila je, između ostalog, i da Osijek nakon prodaje Diona Drene Belje s posudbe nije mogao povući Mirlinda Dakua, koji je bio u sjajnoj golgeterskoj formi u dresu slovenske Mure. Posljednji, ujedno i onaj koji se najkraće zadržao na toj funkciji, bio je Jose Boto. Od njega se, s obzirom na CV, očekivalo puno zbog čega je isprva i dobio svu slobodu u kreiranju klupske sportske politike, a dobilo se malo. Ako i toliko…
