Hajduk je u Velikoj Gorici bio – Hajduk! Četvrta uzastopna SHNL pobjeda Bijelih determinirana je odličnim ulaskom u dvoboj, ranim pogotkom Zvonimira Šarlije petom i dobrom organizacijom igre koja domaćinu nije dala šanse, ali i gardom ekipe koja je znala po što je došla i kako će to uzeti. Suvereno i sigurno. Vodstvo iz prvog dijela oplodili su s dva pogotka u nastavku.
Garcijina momčad možda nije bila toliko lepršava kao u Puli, ali odigrala je čvrsto i samopouzdano, postavila se kao gazda na terenu i takvom ostala do kraja, s nizom poteza za publiku, atraktivnim golovima. Držala kontrolu, rezultat u niti jednom trenutku nije dovela u pitanje. Urugvajac je u standardan proizvod ubacio dozu pragmatizma – Hajduk nije gradio akcije od vratara što je Mario Carević očekivao, opredijelio se na ispucavanja vratara Ivice Ivušića i borbu za drugu loptu, ali kad je ušao u završnu trećinu imao je dobro osmišljenih i provedenih akcija. Garcia mijenja detalje, ali njegovi temeljni principu su stalni i jasno se vide. Hajduk sve više ima ono bez čega je toliko patio – kolektivnu igru!
Tri gostovanja apsolvirao s maksimalnih devet bodova, nije dopustio Dinamu nimalo komfora, a kako je sve odradio bez Marka Livaje, dodao je argumente “scenaristima” koji bi predstave Bijelih režirali bez kapetana. No, to se sigurno neće dogoditi kad se Livaja vrati u natjecateljski ritam, bez obzira što je Garcia najbolju fizionomiju pronašao upravo sada bez njega. Ova momčad ne ovisi o jednom čovjeku koji sve vuče, nego ima set raspoloženih čije izvedbe zavrjeđuju pljesak, kad odigraju kao u posljednjim susretima. Teško je bilo odabrati kome dati epitet igrača susreta. Puno su po bokovima donosili Almena, Hrgović i Rebić, znao je svoj posao strijelac Šego, prvi je zabio Šarlija, a ritam su dirigirali Krovinović, Sigur i Pukštas.
U Velikoj Gorici nisu navikli gledati tako uvjerljive Bijele, a rijetko su kada vidjeli i toliko smušene domaće igrače kad je s druge strane stajao suparnik iz Splita. Momčad Marija Carevića još je jednom potvrdila pad forme, njezina je izvedba nesigurna u elementarnih stvarima, a odluka trenera da igra s četvoricom u obrani, a ne trojicom kao često, u tome igračima nije pomogla. Počeli su kreirati tek kad je sve bilo odlučeno, kod minusa od tri pogotka, tako su iz lijepe akcije i smanjili rezultat, ali igra bez pritiska nije način na koji se osvaja značajan broj bodova.
