Rijeka je na Rujevici odigrala jednu od onih utakmica koje se pamte i po rezultatu i po težini trenutka. Uvjerljivih 3:0 protiv slovenskog prvaka nije samo pobjeda, nije samo demonstracija snage – to je bio nogometni potpis generacije koja je, nakon dugih 45 godina, gotovo sigurno vratila europsko proljeće u Rijeku. Treba sada baš puno toga krenuti po zlu, nevjerojatan splet okolnosti i težak poraz u posljednjem kolu kod Šahtara, da se ono što je izvođeno cijele jeseni ne pretvori u najljepšu riječku priču još od legendarne 1980. I zato je večer protiv Celja imala drugačiji puls – kao da su igrači i tribine zajedno osjetili da je stigao trenutak za iskorak, za dokaz, za korak prema Europi koja je godinama bila samo želja i motiv.
Rijeka je od prve minute igrala kao momčad koja zna što želi. Vatreni početak nagovijestio je ritam koji će potpuno slomiti Celje – Fruk je zapucao već u 40. sekundi, Adu-Adjei probijao linije, Vignato je dijelio lopte kao da je rođen za velike pozornice. U obrani mir, sigurnost i reakcije koje donose bodove i prolaze – Radeljićev klizeći spas na gol-liniji vjerojatno će biti jedan od detalja sezone. Zlomislić je opet branio kao kapetan koji ne dopušta da priča krene krivim smjerom.
A kad su Bijeli ubacili u višu brzinu, Celje više nije imalo odgovora. Adu-Adjei je otvorio utakmicu golom koji je nagradio sav njegov rad i energiju, Petrovič je potvrdio dominaciju još jednim golom iz prekida, a Fruk – Fruk je zabio onako kako igra cijele sezone: odlučno, hrabro, s jasnom porukom da je sazrio u vođu. Sve što je Rijeka gradila posljednjih mjeseci, sve što je Sanchez uporno slagao i brusio, eksplodiralo je u utakmici koja bi mogla biti prekretnica.
Rujevica možda nije bila krcata kako nalaže važnost europskog adventa, ali tko god je došao, otišao je kući s osjećajem da gleda momčad koja je izrasla, koja diše zajedno, koja zna pobijediti i kada pritisak raste. A pritisak je ove večeri bio ogroman
Ova pobjeda nije samo rezultat. Ovo je poruka. Ova Rijeka igra nogomet koji ima smisla, momčad koja ima glavu i rep. Ako je išta nedostajalo da se dobije vjetar u leđa za konačni uzlet – došlo je večeras. Nakon 45 godina, europsko “proljeće” je ponovno tu, nadohvat ruke, i čini se da je ovoga puta Rijeka na to – spremna.
