Prije otprilike pet mjeseci 24-godišnji Matej Vuk stigao je u Varaždin iz Istre 1961, prezentirajući se kao jedno od važnijih pojačanja zimskog prijelaznog roka. U dresu Pule proveo je dvije i pol sezone, skupivši 84 nastupa, 11 golova i 5 asistencija, a svoja je iskustva s travnjaka HNL-a i igrama za mlađe reprezentativne selekcije iskoristio da se u Varaždinu što prije nametne kao pokretač napada.
Već u prvom susretu poslije potpisa trener Nikola Šafarić je Vuka postavio na lijevo krilo, dajući mu slobodu da iz driblinga i brzih prodora stvara šanse. Brzina i spremnost na okomiti prodor postale su njegov zaštitni znak: u samo nekoliko minuta zna “zapaliti” obranu suparnika i natjerati protivničke stopere na dodatni oprez. U tim prvim mjesecima Varaždinci su iskoristili Vukovu naviku osvajanja prostora – često je iz drugog plana ulazio u šesnaesterac, tražeći prostor za udarac ili dodavanje. U početnih desetak nastupa za Varaždin upisao je dva gola i asist, što mu je donijelo status pouzdanog kreatora igre.
Pravi preokret u percepciji Vuka kao jednog od ključnih ljudi dogodio se baš u posljednjem susretu protiv Osijeka. U protokolu utakmice stajalo je – gol i asistencija, ali statistika ne bilježi njegove dalekometne pokušaje koji su redovito tjerali vratara Malenicu na dobre intervencije. Bio je to njegov prvi nastup u kojem je izravno “dvostruko” odlučio ishod susreta, a mnogi navijači su ga nagradili epitetom igrača utakmice.
Danas, pet mjeseci nakon dolaska, Matej Vuk nije više samo “novo lice” na lijevom krilu, već jedan od glavnih igrača Varaždina. Njegova sposobnost da poveže vezni red s napadom, često preuzimajući ulogu organizatora iz drugog plana, ključno je oružje momčadi u igri tranzicije. Uz to, njegova okomitost i brzina te precizni ubačaji u šesnaesterac dodatno podižu učinkovitost svih napadača. Bilo je pitanje tko će i kako će zamijeniti Michelea Šegu, igrača koji je pravio razliku na varaždinskom lijevom krilu u prvom dijelu sezone, a Vuk je pokazao i dokazao da će to biti upravo on.
Neke od karakteristika koje ga krase su brzina i dribling. Vuk je igrač koji u jednom-drugom potezu može pretrčati više protivnika i stvoriti superiornost jedan na jedan. Uz to, Vuka krasi visoka angažiranost, ne libi se raditi presing na zadnjim linijama suparnika, što pomaže u osvajanju lopte visoko na suparničkoj polovici. I za kraj, odlična dodavanja – njegov pregled igre i osjećaj za “otvaranje” linije omogućuju upotrebljive lopte iza obrane ili oštre kombinatorne pasove.
Sve to Vuka svrstava među najvažnije “kotačiće” u Šafarićevom sustavu, a upravo njegova dosljednost i želja za napretkom najavljuju da će Varaždin, uz ovakve pojedince, i na jesen biti u borbi za najviši plasman.
Pet mjeseci nakon transfera, Matej Vuk je postao sinonim opasnosti i brzine na lijevom krilu, a derbi na Dravi potvrdio je da se u dresu Varaždina ne radi o prolaznoj fazi, već o trajnoj vrijednosti kojom klub namjerava napadati visoke pozicije na prvenstvenoj tablici.
