Dinamo je završio glavni dio priprema za sezonu, u Sloveniji se osim 19 treninga u 13 dana odigralo i pet pripremnih utakmica. Držimo da ne trebamo ponavljati rezultate i imena suparnika jer ako pratite onda znate sve. Niti jedan od suparnika s kojima su Modri igrali ne može stati u istu rečenicu s maksimirskom momčadi kad se radi o kvaliteti. Igralo se s klubovima iz Slovenije, BIH i Mađarske, sve su te lige ispod SHNL-a, kao i što su bili suparnici Modrih koji niti u svojim državama nemaju najbolje statuse.
Pa zbog činjenice da su u tih pet pripremnih utakmica Modri dva puta pobijedili, dva puta igrali neodlučeno, te jednom izgubili, mnogi navijači sumnjičavo kimaju glavom i na društvenim mrežama ostavljaju negativne recenzije. Po našem mišljenju, posve nepotrebno. Ne pada nam napamet baviti se odvjetničkim poslom i braniti bilo koga u plavom domu, ali treba razumno promisliti, pogledati kako stoje stvari u ovom trenutku, pa onda probati donijeti nekakve konkretnije i argumentirane zaključke.
Dakle, ove pripreme su zaista bile posve drukčije od svih ostalih otkako je startalo hrvatsko prvenstvo. To možemo sasvim sigurno ustvrditi jer smo dovoljno stari, ali još uvijek pamtimo sve moguće zimske i ljetne pripreme Dinama. Mora se shvatiti da je modra momčad u ovom trenutku u stanju ‘velikog praska‘. Dinamo je ‘Big Bang‘! Momčad u stvaranju. Došao je novi trener, došao je ogroman broj novih igrača, otišli su zaslužni ‘senatori‘ i najbolji igrači Martin Baturina i Petar Sučić, hrvatski reprezentativci koji su prodani u Italiju. Nikada, baš nikada otkako je HNL-a, Dinamo nije pretrpio takvu rekonstrukciju momčadi, takvu promjenu, revoluciju u svlačionici. Pa zar onda nije mudro malo zastati, promisliti nešto na tu temu? Zar zaista netko misli da će se ta momčad koja se dosada skupila u ljetnom mercatu odmah uigrati, pohvatati sve automatizme, sve ideje novog trenera Kovačevića, da će se ponašati kao neke koje su godinama skupa. Modra svlačionica ovog trenutka nalikuje na prvu godinu nekog fakulteta, kad se brucoši tek upoznaju, kad se prvi put vide na predavanjima, a tek onda krenu na ispite. A ima još dosta vremena do prvog ispitnog roka.
Onog večernjeg u Osijeku na Opus Areni gdje Kovačevićeva momčad starta u prvom kolu prvenstva. Može se do tog 2. kolovoza još dosta toga naučiti, ali i ponoviti dosada naučeno gradivo. Tako da ovo što smo dosada vidjeli od momčad koja je ‘under construction‘ ne treba shvaćati kao ono što ćemo gledati ubuduće. Zahvaljujući svom koeficijentu Dinamo ove sezone ne treba igrati europske kvalifikacije, pa do euro starta krajem rujna ima još mnogo više vremena za stvaranje slike koju želi vidjeti trener Kovačević, a i svi ljubitelji plave boje. Zato preporučujemo plavim navijačima da budu malo strpljivi i razboriti, da malo pričekaju s ocjenjivanjem ove momčadi koja se posve promijenila i čija je promjena imala smisao. Dovedeni su mladi igrači, ali ostali tako oni iskusniji, u ‘najboljim godinama‘, ako ćemo tu računati 27-28 godišnjake poput Villara, Ljubičića i Mudražije, a isti broj godina ima i onaj koji će doći, Ramon Mierez.
To je dobar miks mladosti koja s sobom nosi intenzitet, agresivnost, tjelesnu moć, a s duge iskustvo, stabilnost, balans momčadi. To i jest bio plan ZG-kluba, a koliko će na koncu ispasti dobar, vidjet će se. Naravno da nitko ništa unaprijed ne može prejudicirati, jer nitko nema staklenu kuglu. No treba razumjeti da se ovakav novi Dinamo ne stvara samo za danas, već i za sutra, prekosutra, za budućnost. Njegov pravi izgled, odnosno rezultate ideje i vizije moći će se razaznati tek za tri-četiri godine. Ne, ne plašimo vas navijači plavog kluba… Naravno da nismo mislili da se tek tada trebaju očekivati rezultati. Samo želimo kazati da se počeo stvarati jedan klub koji će u nadolazećem razdoblju koje smo spomenuli, kad će se već početi ocrtavati i rezultati rada nogometne škole biti europski stabilan i jak.
Ovoga trenutka je naravno najvažniji ‘trenutačni rezultat‘ a to je povratak titule prvaka u metropolu. Za hrvatske prilike, maksimirski klub bi mogli nazvati ‘Dinamo Dubai‘. Jer se već dosada poput arapskih šeika isprsio a otprilike 12 milijuna eura za sve nove igrače, a kad još isto tako otprilike razmislimo koliko bi trebao platiti Miereza, Belju, Radeljića, McKeenu… Onda dolazimo do cifre debelo preko 20 milijuna eura. Gotovo nezamislivo za Dinamo iz prošlih vremena. Ali i dokaz da se u Maksimiru razmišlja ozbiljno da se zaista krenulo jako, po načelu tko ne riskira, ne profitira.
