Dok u predvečerje nove europske kampanje renovirani Dinamo kombinira kako najlakše dobaciti do još jednog proljeća u kontinentalnoj konkurenciji, Fenerbahçe mu izgleda kao zgodna odskočna daska. Razlog? Napuštajući veliki turski klub veliki Jose Mourinho iza sebe je ostavio još veći nered. Renesansa u režiji karizmatičnog portugalskog trenera bila je tako uspješna da u pamćenje doziva antologijsku filmsku rečenicu “Al‘ ga je opravio, svaka mu čast, ostali samo dugmići”.
Nakon što je prošle sezone ostao bez trofeja Fener se na startu nove kampanje strmoglavio još kat ili dva niže ostavši bez mjesta u Ligi prvaka. Eliminacija u play-offu od Benfice nije značila samo financijski udarac ambicijama kluba nego je prisilila vlasnike da se na mjestu resetiraju.
Shvatili su da s Mourinhom kao profesionalnim lovcem na izdašne otpremnine neće biti sreće. Ocvalog 62-godišnjaka klub je zamijenio gladnijim Domenicom Tedescom, ali 40-godišnjem nasljedniku na klupi trebat će vremena dok zauzda svlačionicu napunjenu važnim i skupim igračima. Ovog vikenda je odigrao samo 1-1 u gostima kod Kasımpaşe i nakon uvodnih šest kola već zaostaje golemih šest bodova za vodećim Galatasarayom.
U redu za titulu turskog prvaka već 11. sezonu – posljednji naslov osvojen je 2014. godine – Fenerbahçe svoj fokus izoštrava na nacionalnom prvenstvu. Momčad mu je na papiru mali “dream team”: od Edersona na golu i Škriniara u obrani preko Asencija do En-Nesyrija u napadu, govorimo o klasnim i trofejnim igračima.
Osjetivši da nisu do kraja posloženi, šefovi su za kraj prijelaznog roka režirali još jednu malu senzaciju, kupili su izvrsnog napadača Aktürkoğlua iz Benfice. Roster je na koncu, prema Transfermarktu, vrijedan gotovo 300 milijuna eura, ali momčad očito nije puki matematički zbroj individualnih vrijednosti, nego puno složeniji organizam. Dinamo u takvoj situaciji s pravom osjeća da ima prostora za veliki rezultat.
Ne baš potpuno isto, ali slično bilo je 2018. godine, friško nakon Mamićeve evakuacije u BiH. Dinamo je bio otvoreno gradilište s Nenadom Bjelicom kao projektnim inženjerom na čelu, a dolje na terenu gužvali su se igrači o kojima šira javnost nije previše znala. Što može Izet Hajrović, koliko zna Ivan Šunjić, hoće li biti kruha od Mislava Oršića? Mali milijun ožiljaka iz prethodnih europskih avantura upozoravao je navijače da se ne zanose očekivanjima, a onda na terenu – eksplozija. “Plavi” uragan je otpuhao s terena velikog suparnika (4:1) i najavio sedam debelih godina u Europi, razdoblje tijekom kojeg je Dinamo skupio skalpove Tottenhama, West Hama, Chelseaja, Benfice, Betisa, Seville, Milana…
Zvonimir Boban spustio je zastor na ovu priču kada je prema izlazu pogurao grupu zaslužnih senatora predvođenu Brunom Petkovićem i Arijanom Ademijem.
Dinamo je još jednom “under construction” i ima dana kada taj projekt djeluje klimavo, ali generalno se osjeća da su “plavi” uhvatili dobar kurs. Prioritet je, naravno, titula u SHNL-u kao jamstvo da će klub ponovo dobiti pravo pristupa zaštićenom Uefinom rezervatu zvanom Liga prvaka, što automatski jamči godinu dana financijski bezbrižnog života. Ali to nikako ne znači da će Dinamo europske obveze odrađivati kao dopunsku nastavu. Klub je sebi visoko podignuo letvicu i naučio je funkcionirati na više kolosijeka. Europa je zapravo dobrodošao podražaj za glancanje forme.
Kroz tri derbija u uvodnih sedam kola Mario Kovačević je plastično demonstrirao da voli i zna igrati velike utakmice. Dinamo je rezultatski besprijekorno odradio Opus Arenu, Rujevicu i Poljud, osvojio maksimalnih devet bodova, pokazao pritom gard momčadi koju zanima (i) nadigravanje. Ovaj posljednji derbi s Hajdukom osim bodova donio je spoznaju da plavi raspolažu bogatim fondom rješenja jer svoje su uloge počeli pronalaziti dojučerašnji Fenerov veznjak Miha Zajc te Mounsef Bakrar i Ismael Bennacer.
Dok čekamo pucanj iz startnog pištolja, Europska liga izgleda kao idealan poligon za komponiranje sljedeće generacije Dinamovih šampiona.
