Uprava GNK Dinamo donijela je odluku da Marko Marić više nije sportski direktor kluba te ga je osobno obavijestila o tome, iznenadio je Dinamo javnost objavom na službenim klupskim kanalima. Premda se u maksimirskim kuloarima već izvjesno vrijeme šaputalo o disonantnim tonovima između Marića i predsjednika Uprave Zvonimira Manenice, o raskidu s Marićem prestalo se spekulirati nakon što je sportski direktor krajem prosinca režirao dolazak Fabija Cannavara na klupu plavih. A onda u nedjelju – detonacija.
“Ova teška odluka donesena je uslijed organizacijskih razloga. Želimo zahvaliti Marku na njegovom angažmanu u klubu, a na svima nama je da nastavimo dalje do novih sportskih uspjeha”, u kriptičnom rješenju o otkazu Manenica ostavlja prostora za svakakva nagađanja.
Smijenivši Nenada Bjelicu, dvojac Manenica – Marić je u danima nakon Božića djelovao kao složan i uigran tim dok je novinare uvjeravao da je Cannavaro najbolja opcija za Dinamo. Što se u međuvremenu promijenilo?
Najkraći odgovor glasio bi – prijelazni rok. U siječnju je Dinamo doveo nezaliječenog Bartola Franjića kao privremeno rješenje za lijevi bok te Wilfrieda Kangu, strijelca koji od travnja nije zabio gol, kao rješenje za napadačke probleme. U međuvremenu se ostatak priče vrtio oko Celticova braniča Grega Taylora, koji je trebao trajno zakrpati rupu na lijevoj strani obrane, ali posao nije realiziran, te oko Luke Ivanušeca.
Prema izvorima Jutarnjeg, upravo je neobičan ‘folklor‘ oko Ivanušecova povratka učvrstio uvjerenje Dinamovih šefova da se na Marića u budućnosti ne mogu ozbiljno osloniti. Nogometaš Feyenoorda u Rotterdamu od početka sezone minute skuplja na kapaljku, zbog čega je bio vrlo zagrijan za oživljavanje karijere u Maksimiru, a Marić je posljednjih desetak dana poslodavce uvjeravao “da je igrač jednom nogom u avionu za Zagreb”. Priča se, međutim, na koncu izjalovila i Dinamo se odlučio povući iz licitacije.
Priča o Ivanušecovu povratku zaista se razvukla u neukusnu medijsku sapunicu, njome je sportski direktor naočigled trošio strpljenje vladajućih, ali ona na koncu čini samo jednu kocku u slagalici o Marićevu otkazu. Iz više izvora Jutarnji doznaje da je sportski direktor mjesecima živio ‘na posuđenom vremenu‘, jer od stupanja na dužnost (ožujak 2024. godine) nije regrutirao pojačanja koja bi Dinamo učinila konkurentnijim u Europi (slučaj Mmaee), a usput se pokazivao “teškim za suradnju”.
Podsjetimo, Marić je ustoličen u prvim danima konsolidacije nove vlasti. Čim je Velimir Zajec kročio u klub i ustrojio nova tijela, Marić je povučen iz Omladinske škole bliže Plavom salonu. Na početku mandata dobio je prefiks v. d. i nakon ljeta je predstavljen kao sportski direktor koji će ubuduće krojiti roster profesionalne momčadi.
Iz maksimirskog inkubatora 40-godišnjak je došao s top preporukama, kao stručnjak koji je, unaprijedivši treninge juniora i kadeta, osvojio titule u navedenim kategorijama, ali po putu je Marić zaboravio na talentirane tinejdžere iz vlastita bazena i kao sportski direktor okrenuo se traženju inozemnih pojačanja. Njegova bi se transferna politika slikovito mogla opisati kao ‘francuska veza‘, jer su vrata širom otvorena Francuzima (Bernauer, Pierre-Gabriel) ili igračima s frankofonog područja (Mmaee, Mbuku, Kanga).
Kako su se pojačavale glasine o razmiricama Manenice i Marića, tako su do novinara počele dopirati vijesti da klub želi temeljito preustrojiti sportski sektor. Na mjesto člana Uprave za sport navodno je donedavno konkurirao izvjesni Portugalac, stručnjak koji je iskustvo skupljao u Benfici, ali on se na kraju predomislio i ispričao navodeći ‘burn out‘ kao razlog za odustajanje od selidbe u Zagreb.
Dinamova struka do daljnjeg je u rukama trenera Cannavara te Manenice kao šefa Uprave, koji se o konkretnim potezima na tržištu zapravo i nema s kime savjetovati budući da su Zajecu u smislu skautinga i dovođenja igrača ruke praktično vezane…
