Rijeka je raznijela Dinamo i naplatila sve frustracije posljednjih godina, vjerojatno nije osvojila samo tri boda nego i jedan više jer u slučaju poravnatog skora na kraju s 4:0 ima velike šanse biti bolja u međusobnom omjeru, a pjesma na Rujevici “Šampioni!” djelovala je realističnije nego što je itko do ove subote mogao očekivati. Bio je to direkt u bradu prvaka čiji igrači kao da žive u oblacima da će titula doći sama od sebe. Kad su shvatili da to nije tako, nakon crvenog kartona raspali su se kao kula od karata, pa sad pričaju o mentalnoj blokadi.
Bijeli su ih hametice potukli u svim elementima i aspektima, posebice angažmanom i altruizmom kao momčad, a ujedno i individualno, na Rujevici smo svjedočili remek-djelu Radomira Đalovića koji je ostao bez bitnih karika, ali je izgradio strukturu ekipe koja ima igru, djeluje kompaktno i krasi je sjajan natjecateljski duh. I kad su igrali lošije, to se vidjelo, a kad im je krenulo, jedino mogu žaliti što nisu zabili pet ili sedam komada.
Borili su se, uzimali “druge lopte”, pritiskali visoko, zabili jedan i prije isključenja Kange koje im je definitivno pojednostavilo posao, i na koje se dinamovci nepotrebno vade. Prava ekipa, koja ima glavu i rep, i s čovjekom manje biva konkurentna. Drugo je što Dinamo nije navikao da mu se u SHNL-u događaju takve stvari… Nais Djouahra i Niko Janković poigravali su se s protivnicima kad su ih uzeli pod svoje, a svi ostali bili su gotovo na istoj razini. Ali puno je još mina za Rijeku do kraja. Prva već u Velikoj Gorici.
Dinamo je pokazao da, što se njega tiče, može izgubiti ovo prvenstvo, premda je i dalje na minus sedam favorit jer ključne će na kraju biti “male utakmice”. Treba vidjeti koliko će Rijeka i Hajduk moći pratiti tempo. Dok je Rijeka igrala kao momčad, oni su bili samo skupina mladića u plavim odorama. Ponovno u jesenskom izdanju, nikakve pomake na bolje nismo vidjeli u igri.
Krenuli su kao da im je cilj bio uzeti bod, polako, a s puno pogrešaka koje su ih kočile da bilo što povežu, dok obranu više ne vrijedi ni komentirati. To što radi Samy Mmaee, a ni ostali nisu bili na boljoj razini, može se slobodno pokazivati na Akademijama – kako se ne smije igrati! Marokancu svi događaji na terenu bježe, pa gdje gleda Fabio Cannavaro, nekad najbolji stoper na svijetu, da takvog “boema” šalje na teren?
Rijeka im se šetala po kaznenom prostoru, svaki put kad bi pogledala prema golu na semaforu se mijenjao rezultat. Daleko je kraj sezone, sve stignu riješiti i popraviti, ali alarm za buđenje zvoni, čuju li ga sada u Maksimiru? Pobjeda u derbiju s Hajdukom im je pod mus, a Osijek u srijedu imperativ.
Cannavaro ide dalje, treba mu dati mira i vremena jer puno krivih postavki mora ispravljati. Sporo to ide, o nekim odlukama i izborima igrača itekako se može diskutirati, pa se osjeća kako su neki u klubu dovoljno nervozni da bi mogli dovesti i četvrtog trenera u istoj sezoni ako voda stigne do grla.
