Pafos je ušao u Ligu prvaka, ali to nije toliko rezultat strateškog projekta i pedantno provedene vizije koja bi trebala biti uzor drugima koliko djelo nekolicine entuzijasta nogometnih znalaca s puno improvizacije i ruskim novcem. Kad vlasnici ulažu i ne pitaju za povrat, kad na Cipru imaju godišnji proračun samo za prvu momčad 15-20 milijuna eura te ne moraju prodavati igrače nego u svakom prijelaznom roku dovedu još bolje, s malo sreće može se stići i do elitnog natjecanja.
– To što je Pafos napravio dokaz je da i mali klubovi imaju pravo na snove – kazao nam je Ivan Mance, jedan od ljudi koji su gradili ovakav Pafos jer bio je sportski direktor od lipnja 2021. godine do ljeta 2022. kad je otišao u turski Göztepe gdje je nedavno realizirao najveći izlazni transfer u povijesti kluba prodavši brazilca Romula u RB Leipzig za 23 milijuna eura i dva milijuna bonusa, što je ujedno i treći najbogatiji izlazni prosao turskog nogometa. Doveo ga je za 2,5 milijuna eura.
Mance je u utorak navečer, dakako, gledao kako Pafos kroči u odabrano društvo.
– Pafos je neopisiv projekt, netipičan, naravno s puno ljubavi prema nogometu i financijskih ulaganja. Kad sam došao to je bio totalno dezorijentiran klub. Na prve pripreme išli smo u austrijski Seefeld. U zračnoj luci pojavilo se 12 igrača. Da, 12, to je bio cijeli kadar koji su imali za pripreme. Stigli smo na granicu i uhitili su oružara. Bio je Pakistanac, a nije izvadio vizu. Toliko sam bio ljut na generalnog direktora koji je sve organizirao da sam ga natjerao da on tri dana bude oružar dok nisam doveo iz Rijeke Rustema Gashija. U Hrvatskoj nema tako neozbiljnog prvoligaša kakav je Pafos bio prije samo četiri godine. Međutim, dogodila se sjajna okolnost što je došao generalni menadžer Cipranin Charis Theocharous koji razumije nogomet i organizaciju. Kliknuli smo i krenuli Pafos organizirati po principu Rijeke u operativnom smislu. Osim toga skauting je sastavljen od vrlo kvalitetnih ljudi koji su došli sa svih strana svijeta. Tako je započeo pravi uspon Pafosa. Uložili su jako puno novca jer ne zanima ih prodaja igrača nego rezultat. Napravili su senzacionalan domet, čuo sam se sa svima, i vlasnicima i drugima, jer ostali smo u dobrim odnosima. Baš sam uživao u uspjehu Pafosa.
Vlasnici su Rusi, većinski je Sergej Lomakin, milijarder, a partner je Roman Dubov koji je predsjednik i medijski eksponiraniji, u klubu je od 2018. godine, a prije toga znanje o rukovođenju stjecao je u Engleskoj, iako tamo nije bio u glavnim ulogama. Mnogi će pisati ovih dana da je on najzaslužniji, ali s druge strane čujemo da su nositelji uzleta zapravo Theocharous i njegova stručna ekipa.
– Najveća vrlina Dubova je osjećaj da izabere sjajne ljude koji rade izvrstan posao, a impresivno je koliko obojica obožavaju nogomet. Ni o čemu drugom ne razgovaraju nego samo o nogometu.
Jedna od stavki funkcioniranja Pafosa je da kod svakog transfera, ulaznog ili izlaznog, potpis moraju dati petorica, tako da Dubov ništa ne može napraviti sam. Trenera, Španjolca Juana Carlosa Carceda, odavno su htjeli smijeniti. No, nakon toga zabili su gol u 119. minuti protiv bugarskog CSKA, ostao je pa osvojio naslov prvaka, uveo ih sada u Ligi prvaka, a već više od godinu dana ima spakirane kovčege. Pitali smo Mancea u kojem je dijelu Pafos ustrojen kao Rijeka.
– U sportskom sektoru napravili smo zdravu priču. U početku smo organigrame kluba i strukture slagali kako je bilo u Rijeci, čak smo i planove i opise posla radili po riječkim predlošcima. No, nisu uspjeli zbog toga. Za mene je neobjašnjivo i nevjerojatno što se dogodilo i kako su stigli do Lige prvaka. Rekao sam Theocharousu da nitko nikad neće do kraja znati koliko je on za to zaslužan. To su ljudi s kojima sam zajedno krenuo raditi na normalan način, oni su kasnije nastavili i došli su tako daleko. Ja nisam na Cipru već tri godine. Osim njega, drugi ključan čovjek je šef skauta Rodolfo Vaz koji je godinama radio u Benfici, a sportski direktor je sada Talijan Cristiano Giaretta. Samo nemojte napisati da ja imam bilo kakve zasluge jer to bi bilo bez veze.
No, do Mancea Pafos je boravio u donjem dijelu ciparske lige, u njegovoj sezoni prvi je put ušao u Ligu za prvaka, prije dvije godine prvi put u finale Kupa, lani ga osvojio, da bi ove godine premijerno postao prvak.
– Svake godine bilo je sve bolje. Na Cipru imaju najveći budžet, a 6-7 klubova ima novac na razini Hajduka i Rijeke. Ljudi su se smijali kad je Mislav Oršić otišao na Cipar, ali ne znaju da je to dobra liga. Pafos je igrače godišnje plaćao 400.000 do 700.000 eura. Možda Oršić ima i više, možda su probili te granice.
Mnogi su iz Zagreba letjeli na Pafos posljednjih godina na odmor zbog izravne linije Ryanaira, to je turistički miran i ugodan grad brojnih hotela i plaža, ali stadion je star, ne zadovoljava uvjete UEFA-e i zato moraju Europu igrati u Limassolu.
– To je 45 minuta od Pafosa, nije problem. Gazda Lomakin ima projekt, ishodovali su dozvole za gradnju stadiona. On je totalni zaljubljenik u nogomet. Osim Pafosa ima i druge klubove: Rigu i Audu u Latviji, United FC u drugoj ligi Emirata i Rodinu u drugoj ruskoj ligi. Možda će to i širiti. Često organizira utakmice sa zvijezdama kako bi igrao s njima poput Pirla, Del Piera… Ima puno novca i uživa u životu, Pirla je postavio za trenera u United FC-u. No, ulazak Pafosa u Ligu prvaka je dokaz i našim klubovima da se može.
Grad ima pedesetak tisuća stanovnika.
– Kad sam došao, na prvoj utakmici bilo je 300 ljudi, vladala je totalna nezainteresiranost. No, Charis je počeo malo-pomalo animirati grad, prije dvije godine pozvali su me na finale Kupa, stiglo je pet tisuća navijača Pafosa, to im je najveća pobjeda. Grad je počeo živjeti za klub, ako nastave biti uspješni mogu zaista postati ozbiljni. Na Cipru mnogi klubovi imaju veću tradiciju.
Prije Mancea trener je bio Željko Kopić.
– Napravio je dobar posao, klub je igrao najbolju sezonu dotad, ali onda su pogriješili s jednim igračem koji nije imao pravo nastupa, oduzeli su im bodove i umjesto da idu u razvoj svi su dobili otkaz. Kopić je ostao u jako dobrom sjećanju ljudima kao trener i kao čovjek, ali nije imao sreće.
Ivan Šunjić i Mislav Oršić igrali su u utorak.
– Šunjić im vrijedi strašno puno, već drugu sezonu je najstandardniji igrač, ima karakter s kojim donosi ozbiljnost, red i organizaciju, kao i pobjednički mentalitet. Oršić je u sve boljem stanju nakon ozljede, a zna se kakav je igrač. Jedan od najvećih u povijesti Dinama kad su u pitanju europske utakmice. Donio je Pafosu težinu u svakom smislu, oko toga nema rasprava. Ujedno i iskustvo i vjeru da mogu napraviti stvari koje su bile nezamislive. On je sve prošao što drugi tek prolaze. To znam iz razgovora s ljudima tamo, poznato mi je koliko pridonose.
Mance je sudjelovao u transferu Ivice Ivušića na Cipar, iako je tada već otišao iz Pafosa, a kako komentira što je prešao u Hajduk?
– U utorak navečer baš sam se sjetio njega, jako ga volim i cijenim, sjajan je dečko, a osim toga i iz moje je Rijeke. Kad je Pafos ušao u Ligu prvaka pomislio sam “Uf, uf, uf, Ive, jesi li mogao igrati Ligu prvaka?”. Ali poštujem njegovu odluku, želim mu da mu je Hajduk bila najbolja odluka, iako nije izabrao klub po mojem guštu – nasmijao se Mance.
Koliko može Pafos napraviti u osam utakmica Lige prvaka? Dinamo je osvojio 11 bodova, je li sposoban za tako nešto?
– Apsolutno. Znate zašto? To je momčad slagana 3-4 godine, imaju ozbiljnog trenera, puni su samopouzdanja, kompetitivni su. Usporedio sam ih pojedinačno s Crvenom zvezdom i sigurno nisu ni po čemu lošiji, što su i potvrdili. Druga je stvar što kod nas volimo podcjenjivati. Od hrvatskih klubova protiv Pafosa bi favorit za pobjedu bio jedino Dinamo. Nitko drugi. Iako je Rijeka imala šansu proći Ludogorec i izboriti Ligu prvaka. Naši klubovi svakog ljeta prodaju najbolje igrače pa ispadanju rano iz Europe. Što se mene tiče, ostao bih u Pafosu da nisam dobio ponudu Göztepea. Potom je stigao Gaizka Mendieta za sportskog direktora, izdržao je mjesec dana. Najbolji igrač u povijesti kluba je Jairo kojeg sam doveo iz Hajduka, sad je otišao u malezijski Johor.
Dvije godine je pomoćni trener bio Sandro Bloudek, privremeno i prvi, sada je u stožeru Marija Kovačevića u Dinamu.
– Ja sam ga doveo. Sandro je veliki potencijal, ozbiljan dečko, u jednom će trenutku napraviti iskorak da bude glavni trener. Ozbiljan je, predan, što se tiče znanja on je vrhunski.
Mance će reći da iz Pafosa ima mnoštvo anegdota, da se u tih godinu dana smijao više nego ikad jer toliko su se nevjerojatne stvari događale.
– Pafos je raj na zemlji. Vozio sam se po cesti i pitao samoga sebe je li moguće da me plaćaju da ovdje radim. Sjećam se jedne rođendanske zabave vlasnika Lomakina. Izađem iz WC-a i vidim nižeg čovjeka. Pitam ga mogu li se fotografirati s njim jer silno me podsjeća na legendarnog talijanskog pjevača Al Bana. “Pa to sam ja”, odgovori mi, i doda: “Sergejova žena jako voli talijansku glazbu pa me angažirao da pjevam za nju”.
