Dinamo je u naletu i iako ne ovisi sve od njemu, dojam je da je napokon dohvatio “radnu temperaturu”. Hoće li ona biti dovoljna za titulu… Hajduk je otpao, ali Rijeka je “živa”, itekako, i drži sve u svojim rukama. A priča o Rijeci, ujedno, priča je i o njemu. Lani je predstavljao nju, a ove sezone vratio se “doma” i sada ju, zapravo, napada… Marko Pjaca, ne samo zbog toga, idealan je sugovornik… “Spreman sam, oran, motiviran, sve je dobro”, dočekuje nas uoči ekskluzivnog razgovora za Jutarnji, koji, pritom, vodi samo u jednom smjeru. Radni naslov bio bi “čast svima, ali mi smo – Dinamo”. Ipak, mali cinik ne može pobjeći od sitne provokacije da je prošle godine u Rijeci u fotofinišu izgubio naslov od Dinama, a sada mu to prijeti u “vice versa” scenariju…
– Uh, nisam baš o tome razmišljao, ali ipak, ako smijem, reći ću sljedeće: nije još ništa gotovo, o tom potom. Nadam se, zapravo vjerujem, da će se scenarij sada odvrtjeti na drugačiji način.
U karijeri je prošao hrpu toga, ali ovakvu sezonu – teško. U prvenstvu neprepoznatljivi, u LP-u sjajni, rekordni, na korak od prolaska dalje.
– Pa jest, istina, nesvakidašnja je, čudna situacija, kao i sezona po puno pitanja. Generalno, SHNL je po nas prošla s mnogo kikseva, bio je nepredvidljiv, ne samo za nas, već za sve klubove. Konačno, prvak će, ako se ne varam, biti onaj s najmanje bodova otkad je Liga 10. Što se nas tiče, imali smo i dobrih i loših utakmica, sada se, eto, čupamo, tako da, zanimljivo za nekoga sa strane, a za nas, što se SHNL-a tiče slojevito, a što se Europe tiče – odlično.
Kada sjedne sam sa sobom, može li uopće detektirati takvo stanje?
– Da ja ili bilo tko drugi znamo razlog, riješili bismo ga puno prije. U nogometu postoji puno faktora, nama sezona doista nije dobra, ali da bi se našao sukus svega, trebat će neka podrobnija analiza. Jer, da se sve to moglo riješiti u hodu, imali bismo bolju sezonu. Kada gledam ovaj Dinamo, znam itekako da je kvaliteta tu, jer ne možeš slučajno skupiti 11 bodova u Ligi prvaka, no onda dođemo do SHNL-a, gdje se samo nadam da ćemo ga “izvući” onako kako priželjkujemo.
Za to, ipak, neće biti dovoljan samo Dinamo nego i drugi rezultati, pogotovo “jadranski derbi” u Splitu, o kojem se već slažu razne teorije urote i zavjere…
– Kao sportaš i kao netko tko je odgojen da se maksimalno trudi za klub koji igra, ne vjerujem da će bilo tko razmišljati na neki drugi, za sport opscen način. Ne, osobno ne razmišljam o takvim stvarima. Bilo bi nepošteno prema drugima, ali, kažem, primarno prema sebi. S moje strane, očekujem lijep derbi na Poljudu, koji ćemo mi posebno pratiti, a na kraju će pobijediti bolji. To je i jedino normalno. Drugo je ono što želim i priželjkujem; da će za nas završiti dobro i da ćemo mi odraditi svoj dio posla dobro, a onda se nadati i drugim rezultatima u našu korist.
U prijevodu, dakle, Pjaca i dinamovci navijat će za – Hajduk. Dosad u Europi da, kao i za sve hrvatske klubove, ali…
– Ma fokusirani smo samo na sebe jer primarno mi moramo dobiti zadnje dvije. A ako to ostvarimo, naravno da se nadamo da će Rijeka kiksati u jednoj od preostale dvije utakmice.
Jednoj na koju sigurno nije navikao: prije deset godina Dinamo je sijao strah doma, a u Europi je bio miš. Sada se, eto, priča okrenula.
– U prvom mandatu, imali smo i sezonu bez poraza, rješavali smo HNL dominatnije, no nogomet se izjednačio, svi su se manji klubovi digli, igraju s manje straha, a pritom smo im i mi olakšali s previše kikseva ove sezone. Hrpa je faktora, no na kraju sve je na nama.
I onome što slijedi: zalet je napokon uhvaćen, slijedi Lokomotiva, onda i Varaždin. Zadnjih 180 minuta…
– Mi ako želimo, a želimo, moramo dobiti obje do kraja i nadati se. S tim stavom idemo. Idemo, na kraju krajeva, na neki način opravdati sebe i dati si tu šansu.
Šansu koju je na kraju, nakon Jakirovića, Bjelice i Cannavara, ovoj momčadi ponudio Sandro Perković…
– Mislim da je nezahvalno govoriti generalno o trenerima, svaki ima svoj stil, svoje ideje, postoje momenti u sezoni kada ide i ne ide, Sandro je dugo ovdje i dobro poznaje ekipu, mentalitet, pogotovo ove dečke što im i kako odgovara. Radi zasad dobro, i nadam se da ćemo zajedno slaviti. Pitate za Cannavara, pa evo primjera: s njime smo srušili Milan, po meni odigrali odličnu utakmicu u Osijeku, bez obzira na poraz, a onda smo u Puli bili grozni. Previše se fama skupilo, no u ovom su času one nebitne, jer jedino živimo za tu titulu. A tko će nakon toga biti trener, doista nije pitanje za mene – govori nam Pjaca, uz osvrt na sebe.
– Nisam se vratio da bih se opet prodao, ali jasno i da klub mora biti zadovoljan. Ja sam ovdje sretan i uživam – završava Pjaca osvrćući se i na datum našeg razgovora, 13. svibnja. – Poseban dan za svakog dinamovca. Sada uz Zvonimira Bobana kao dio kluba. Zvone? Ma, o čemu pričati, ogromno ime ne samo u Hrvatskoj nego i šire. Njegov je povratak za klub i za hrvatski nogomet nešto izuzetno – zaključuje Marko Pjaca.
