Rano nedjeljno jutro na zagrebačkim ulicama serviralo je dvije žive slike: dok su studenti teturali prema domovima sa zadnjim trzajima subote i noćnih izlazaka, na ulicama su se već množila vozila “plave vojske” s navigacijom namještenom prema jugu. Utakmica visokog rizika ponovno je značila radnu nedjelju za stotine policijskih snaga diljem države, koje su bile na svakom čvorištu, većem odmorištu i ulaznim, odnosno izlaznim, naplatnim kućicama na autocesti jer je Dinamo u Splitu pratilo 1800 navijača, koji su ekspresno razgrabili sve ulaznice za gostujući sektor.
Kroz prvu rundu zaustavljanja dio navijačkih snaga iz Zagreba morao je proći već na izlaznim cestama iz glavnoga grada, gdje su policajci provodili prve preglede u ranim satima, nastojeći maksimizirati učinak svoje akcije uoči derbija, a iako bi uporne i konstantne provjere možda nakratko pokvarile raspoloženje, Dinamovi su navijači u slavljeničkoj atmosferi putovali prema Poljudu. Maksimirska ekspedicija prethodnog je proljeća gostovala u Splitu na otvaranju svibnja, kada se napetost mogla rezati nožem jer je na vrhu ljestvice vladala maksimalna neizvjesnost, a bitku za trofej, osim Splićana i Zagrepčana, vodili su tada i Riječani, konačni pobjednici te utrke.
Sedam bodova prednosti prije najveće hrvatske utakmice, ipak, rezultiralo je mrvu manjom euforijom i “nabrijavanjem” kod domaćih navijača u gradu pod Marjanom uoči same utakmice. Poljud je, očekivano, bio rasprodan i ispunjen, ali krupan zaostatak na ljestvici, uz šok na Rujevici, sitno su ispuhali nade “bilih” prije dvoboja protiv Dinama. U medijskoj avanturi od Zagreba prema Splitu, u kojoj smo bez čekanja, gužvi i zastoja krstarili prema Dalmaciji, na autocesti su kroz prozor u više navrata izvirili Dinamovi šalovi, ali i Hajdukovi, od onih navijača koji su iz ostalih dalmatinskih gradova putovali na derbi, dok je na cesti bila prisutna mješavina registracijskih oznaka, od zagrebačkih do splitskih, ali i ostalih, bez ikakvih oblika incidenata.
Policija je i na odmorištima, poput onoga kod Macole, provodila dodatne preglede i pretrese gostujućih navijača, a završna destinacija prije Poljuda bilo je odmorište Kozjak. Na toj su se lokaciji, pak, naredali više desetaka policijskih kombija, gdje se i provodio prihvat organiziranih i neorganiziranih skupina navijača, koji su nakon obavljenog pregleda bili prepraćeni izravno do stadiona. Policija je, pritom, naredila da gostujući navijači na tu točku dođu najkasnije do podneva, što je bilo posljednje vrijeme polaska prema konačnom odredištu.
Između dvaju “proljetnih” gradova, Splita i Zagreba, koji su se u vrijeme početka derbija grijali na suncu i temperaturi od oko 15 stupnjeva, navijači su uživali i u pogledima na potpuno snježne vrhove Velebita. Sjever i Jug su se, pak, razišli par minuta prije prvog sučeva zvižduka, kada su započele tradicionalne runde “čašćenja” s obje strane i ostatak nezaobilaznih folklora i kulisa derbija…
