Prva četvrtina SHNL-a je iza nas. Prošlo je devet kola pa se već mogu dati i neke konkretnije ocjene. Dakle, cjelokupni narativ oko Bijelih je u posljednje vrijeme ružan, naprosto jer takav dojam ostavljaju igre. Kao da se Hajduk muči, zastaje…
No, bodovni konto kaže da je velikan s Poljuda bodovno izjednačen s Dinamom te je taj dvojac usamljen na vrhu tablice s po 19 bodova. Da, manje je to od lanjskih Gattusovih 21 u ovom periodu, ali uopće nije toliko loše koliko izgleda.
Trener Garcia je donedavno često znao ponoviti da je Hajduk ekipa u nastajanju i traženju te da mu treba vremena. A tvrdnju o nastajanju potvrđuje i brojka novih lica koja su ovog ljeta stigla u svlačionicu. Osim trenera, stigli su Adrion Pajaziti, Fran Karačić, Ivica Ivušić, Ron Raci, Edgar Gonzalez, Hugo Guillamón, Ante Rebić i Iker Almena.
Dakle, brojevnim iskazom, osam novih igrača je prvi put obuklo bijeli dres, a ako se uzme u obzir i Garciju, onda Hajduk zaista i jest nova ekipa. Sve je ovo složio i konstruirao u prvom redu dvojac Goran Vučević i Ivan Rakitić, ljudi koji su primarno zaduženi za sportsku politiku kluba. Ruke su zasukali i španjolski skauti koje je u klub doveo sportski direktor i po mnogima su na papiru odradili dobar posao, osigurali Garciji sasvim pristojan kadar.
No, nakon prvog kruga prvenstva valja pobliže opisati Hajdukova ovoljetna pojačanja. Lako je iz ove grupe igrača izdvojiti one koji su pokazali najviše. Ta čast pripada za sada dvojcu stiglom iz SHNL-a Adrionu Pajazitiju i Franu Karačiću. Njih dvojicu nekako ista priča prati. Albanski veznjak odmah je postao motor ekipe i u njegovu slučaju statistika nije vjerodostojna grana prema kojoj se mogu donositi sudovi. Dovoljno je samo pogledati Hajdukovu igru s njim i bez njega, tu svaka priča prestaje. Pajazitijev značaj je za ovaj Hajduk poput vode u pustinji i njemu ide najveća ocjena.
Oduševio je i Fran Karačić, desni bek koji je stigao kao kapetan Lokomotive s prefiksom najboljeg ili ponajboljeg u svojoj konkurenciji, a isto je vrlo brzo potvrdio i ustalio se na desnoj strani. Da, obrana mu je znatno lošija od napada, ali ima enormnu moć ponavljanja i priključivanja zadnjoj trećini. Da su ga suigrači koji put više potvrdili loptom u prostor, mogao je na kontu imati i više od dva gola i jedne asistencije. Kažu nam njemu bliski ljudi da je ovog ljeta imao i mogućnost odlaska u Dinamo, ali je izabrao Poljud jer će ga okruženje tjerati da svaku utakmicu bude na sto posto, ma i više od toga. Jasno je iz tog razmišljanja zašto se jako brzo uklopio u novu sredinu.
E, sad kad smo obradili dvojac koji se ističe među osam novih igrača, preostaje šestorka koja je zaista “u pet deka”, a dijeli jednu karakteristiku: nitko još uvijek nije napravio ništa što bi hajdučki puk oborilo s nogu.
Kao najveće je ime stigao Ante Rebić koji je tek nedavno počeo skupljati minute u kontinuitetu, a uspio je zabiti tek Lokomotivi. Taj je potez bio pravo majstorstvo, ali jasno je da se od njega očekuje više i da još nije potvrdio etiketu kapitalca. Vidi se da nije zaboravio igrati nogomet, klasa je vječna, ali još mora nadoći.
Kad smo kod bivših reprezentativaca, valja spomenuti i aktualnog, Ivicu Ivušića. Od 30-godišnjeg vratara očekivalo se više, odnosno očekivali su se konzistentniji nastupi. Njegova razina izvedbi još uvijek pleše i suočava se s ozbiljnim amplitudama raspona od vrhunca do užasa. Nije sporna njegova kvaliteta, ali djeluje kao da nije baš imao kontinuitet nastupa u posljednje vrijeme, odnosno prije dolaska na Poljud. Jednom kada uhvati ritam, bit će sposoban zaista raditi razliku na vratima.
Ron Raci je smatran Vučevićevim masterclassom, moneyball transferom od kojeg će biti koristi u sadašnjosti i budućnosti. Na prvu se Split u njega zaljubio zbog neustrašivog stava i samopouzdanja s loptom u nogama. Beskompromisan je stoper koji ide glavom tamo gdje netko ne bi nogom, ali… Ima i kod njega za sada taj “ali” koji kaže da je u posljednje vrijeme ispao iz ritma, a posljedično i ostao bez mjesta u momčadi. Presjekla ga je prva reprezentativna pauza u kojoj za Kosovo nije odigrao ni minute, a nakon toga nikako da dođe na svoje. Bio je u posljednje vrijeme nešto i bolestan, ali među grupom novih igrača on je najmanji problem. Potpisao je ugovor na četiri godine i sigurno će Hajduk od njega profitirati. A u prvoj je kupnji prošao jako jeftino.
A na sva zvona stigao je trojac Španjolaca Edgar Gonzalez, Hugo Guillamón te Iker Almena. Iskustvo iz Almerije, Valencije i Girone trebalo je biti ključno u stvaranju razlike. Trebali su biti šlag na tortu moćnog Hajduka, ali nema ta torta šlag niti blizu. Almena je čak zabio jedan gol, Koprivnici u kupu, i generalno je ostavio najbolji dojam, što se ne može reći za stopera, odnosno zadnjeg veznog igrača. Ne nalikuju još uvijek na kapitalce, ali Garcia će njima dati dovoljno vremena za prilagodbu pa će onda posljedično nekad valjda i dobiti pozitivan odgovor. Jer, tanko je ovo što su do sada Španjolci pokazali, uz sav respekt prema njihovim dosadašnjim karijerama.
Dakle, Pajaziti i Karačić pa onda preostala šestorka. A najbolja činjenica za Bijele jest u cijeloj priči da su uz toliko prostora za napredak izjednačeni s Dinamom na vrhu.
