Ono što smo ustvrdili nakon utakmice protiv Dinama, možemo s još jačim uvjerenjem ponoviti i nakon utakmice protiv Rijeke – Osijek igra nogomet za koji se isplati kupiti ulaznica.
Nogomet kakav su pokazali protiv lanjskog prvaka i doprvaka, a prema kladionicama i dva najveća favorita za titulu u Supersport HNL-u i ove sezone, dugo vremena nismo vidjeli od Bijelo-plavih, pun energije, trke, dinamike, velikog broja šansi… I to izrađenih šansi, protiv u ovom trenutku dvije najbolje obrane lige. Zapravo jedine dvije koje ove sezone još niti jednom nisu pale, što je također činjenica koja se mora uzeti u obzir.
S jedne strane puno je toga za što se Bijelo-plavi mogu uhvatiti i temeljiti svoj optimizam pred utakmice koje im slijede – jer ova momčad igra nogomet neusporediv s onim iz prošle sezone, ova momčad je 70. minuta bila u egalu s Dinamom, a osvajača dvostruke krune iz prošle sezone 45 minuta pritisnula u njegov kazneni prostor u toj mjeri da je lani vratar s najvećim brojem obrana u ligi, Marko Malenica, ostao neocijenjen – a s druge strane to još uvijek nije adekvatno “honorirano” dobrim rezultatom.
Nakon uvodna dva prvenstvena kola Bijelo-plavi imaju tek jedan osvojeni bod i uz Vukovar su trenutačno jedina momčad bez postignutog gola. Rožman je sada pred osjetljivim zadatkom ne dozvoliti igračima da počnu sumnjati u vlastitu vrijednost (a čemu je svjedočio proljetos kada je preuzeo momčad koja je nakon svakog novog neuspjeha sve dublje i dublje padala) i ne upadnu u zamku, nego da nastave istim putem jer prije ili kasnije će im se “otvoriti”.
– Sada nas tapšu po ramenima i govore kako dobro izgledamo, ali ja imam veliku glad i ambiciju da se sve to pretvori u dobar rezultat. Kad se jedno bude poklopilo s drugim, onda ćemo svi biti sretni – kazao je trener Bijelo-plavih nakon remija protiv Rijeke.
Ono što je jasno već na početku sezone, to je kako Osijek na svome terenu više neće biti gostoljubiv domaćin. Lani su, inače, samo dvije momčadi – Lokomotiva i Šibenik – na svome terenu osvojili manje bodova od Osijeka!? Za razliku od prošle sezone, u kojoj s Opus Arene bodove nije odnosio samo onaj tko to nije htio – a omjer Bijelo-plavih pred svojim navijačima u prošlom prvenstvu je bio po šest pobjeda, remija i poraza, odnosno svega 44 posto osvojenih mogućih bodova – u aktualnoj se, ako je suditi po uvodne dvije utakmice na terenu Opus Arene, nitko neće naigrati, iako i dalje Bijelo-plavi traže pozitivan domaći rezultat. Naime, ne računajući uvjerljivi trijumf protiv Slaven Belupa u “generalki” pred početak prvenstva, Bijelo-plavi pred svojim navijačima za pobjedu u službenoj utakmici (a odigrali su ih u međuvremenu četiri) ne znaju više od stotinu dana. Posljednja je bila protiv Hajduka, a iduća prilika da se taj niz prekine bit će igrom slučaja opet protiv Hajduka.
Početak sezone zasad “samo” rezultatski ne ide po Rožmanovom planu, a pred Osijekom je prvo gostovanje u sezoni u kojem navijači Bijelo-plavih od svoje momčadi ne očekuje ništa manje nego da ponovi predstave iz prve dvije utakmice. Letvica je visoko podignuta i ništa ispod te razine neće ga zadovoljiti.
– HNL je i ove sezone jako izjednačena Liga. Stoga mi je bitno da ne idemo stepenicu unatrag u smislu prezentacije. Razmišljam kako u nekim trenucima još jednostavnije odigrati i imati veću koncentraciju u završnici. Navijači su imali što vidjeti, to mi je svakako drago, a što se tiče sljedeće utakmice u Varaždinu, pripremit ćemo se kao i za svakog drugog suparnika – poručio je trener Osijeka.
U dvije uvodne utakmice Bijelo-plavih puno je poveznica, a jedna je i da je Rožman u obje na teren poslao identičnu postavu. Uz njega u uvodna dva prvenstvena gola to su napravili samo još treneri Dinama (Kovačević) i Gorice (Carević). S tom razlikom da niti jedna startna postava u ligi po prosječnoj dobi, odnosno mladosti, nije ni blizu Osijekovoj (23,4 godina).
Širina kadra, a kojeg su dodatno osiromašile silne ozljede, dijelom je razlog toga. Pogled na klupu u utakmici protiv Rijeke kaže kako je Rožman uz rezervnog vratara Ćurčiju bio odlično pokriven u zadnjem redu s Jelenićem, Cvijanovićem i Vrbancom. Tu su bili Kolarik i Žeravica, koji još čekaju na svoje prve seniorske minute, te lani najbolji strijelac HNL-a juniora Barić, koji je odigrao jednu prvenstvenu minutu prije nego što je protiv Dinama dobio završnih 20.
Nakon što je prethodna dva mjeseca bio bez kluba, Petrusenko hvata polako ritam s ostatkom momčadi i kad ga uhvati trebao bi biti pojačanje, baš kao i Čolina, koji je u nešto boljoj situaciji, ali još uvijek ne u stanju da konkurira za prvih 11, zatim Mikolčić, koji se vraća nakon teške ozljede i nastup protiv Rijeke bio mu je prvi službeni nakon četiri mjeseca, potom kapetan Jugović te Ohajunwe, koji je poslužio da samo popuni broj igrača na klupi.
S Jakupovićem, koji bi već u idućem kolu protiv Varaždina trebao biti u konkurenciji, a možda i u startnoj postavi, te Jurišića, Mersinaja, koji nisu ni blizu oporavku, što pogotovo vrijedi za albanskog nogometaša, potom povratka mladog Farkaša, a od zime i Matkovića, to će već drugačije izgledati. Pogotovo uz još dva do tri igrača s kojima se planira zaokružiti prijelazni rok.
