Prvi se put u finalnim ogledima Hrvatskog nogometnog kupa (14. i 29. svibnja) sastaju Rijeka i Slaven Belupo. Za klub iz Koprivnice ovo je treće sudjelovanje u finalu (bez trofeja) dočim je Rijeci ovo jubilarni deseti nastup (šest puta ju je ugrijalo Rabuzinovo Sunce).
Klubove za završnicu Hrvatskog kupa kao da je birao Elvis Scoria. Za igračkih je dana 75 puta predvodio napad Rijeke, a kasnije, u trenerskom razdoblju karijere, čak tri puta je taktički definirao momčad s Kantride (103 utakmice), a dvaput je bio i šef stožera Slaven Belupa (85 utakmica). Imao je Scoria još jednog predstavnika i u polufinalu: svoj matični klub Istru 1961.
– Već u četvrtfinalu, kada su se sastali Hajduk – Rijeka i Dinamo – Osijek, bilo je predvidivo da bi se u finalu mogao naći jedan od uvjetno rečeno manjih klubova. Ali Kup je takvo natjecanje, gdje su iznenađenja uvijek moguća. U konačnici, i Rijeka i Slaven Belupo zasluženo su došli do finala. Do konačnih dvoboja ima oko mjesec i pol dana, pa je teško predvidjeti u kakvom će tonusu biti momčadi, ali izvjesnu prednost, 55-45 posto, ipak bih dao Rijeci jer posjeduje kvalitetnije igrače – procjenjuje Scoria izglede suparnika u završnici Kupa.
U svojstvu trenera Elvis Scoria je tri puta stigao do finala: s pulskim Uljanikom (2003.), Rijekom (2005.) i Slaven Belupom (2007.).
– Uljanik je bio lijepa priča. Prvi i jedini put u povijesti Hrvatskog kupa je neka drugoligaška momčad stigla do finala. Na osobnoj razini, emotivno, i najsnažnija. Očekivali smo u osmini finala dvoboj s Rijekom, ali njih je senzacionalno eliminirala momčad Našica. Potom smo mi te Našice dobili 9-1. Do finalnih ogleda s Hajdukom izbacili smo i snažni Kamen Ingrad te Osijek. Protiv Hajduka (0-4, 0-1) u dvije utakmice nismo imali šanse.
No Scoria je Splićanima dvije godine kasnije uzvratio kao trener Rijeke (s dvije pobjede, 2-1, 1-0).
– Bio je to prvi trofej Rijeke nakon 27 godina i prvijenac u hrvatskom nogometu. Ne mislim da smo bili autsajderi u tom finalu. Iako je Hajduk te sezone bio prvak (s četiri boda ispred Rijeke dok je Dinamo igrao ligu za ostanak, op.a.), mi smo imali iznimno jaku momčad. Bila je to era predsjednika Roberta Ježića. S dva osvojena Kupa započelo je sretnije razdoblje za Rijeku da bi sve dodatno eskaliralo dolaskom u klub Damira Miškovića 2012.
Blizu senzacije i osvajanja Kupa sa Slaven Belupom Scoria je bio i 2007.
– Dinamo je dobio prvu utakmicu golom Eduarda da Silve iz jedanaesterca. Mi smo u uzvratu imali 1-0 (golom Mumleka iz kaznenog udarca, op.a.), ali je Gordon Schildenfeld zabio glavom nakon kornera za izjednačenje u drugoj minuti sudačke nadoknade. Bio mi je to najteži trenutak u karijeri. Dinamo nam u dvije utakmice praktički nije napravio šansu, a za Zagrepčane su igrali Modrić, Ćorluka, Eduardo, Zoran Mamić… Tada se, prema propozicijama, nisu igrali produžeci, nego bi se odmah pristupilo raspucavanju jedanaesteraca. Bio sam uvjeren da ćemo dobiti Dinamo na penale. No nismo izdržali. A imali smo odličnu momčad (Mumlek, Sopić, Dodik, Zahora, Poldrugač, Bošnjak, Kristić, Nikoloski…), u prvenstvu smo nanizali 15 utakmica bez poraza. Znali smo igrati na rezultat. I protiv Dinama smo odigrali dvije taktički perfektne utakmice.
Finalne dvoboje obilježit će i suparništvo dvojice trenera. Radomir Đalović preuzeo je momčad Rijeke već u 3. kolu HNL-a, nakon neočekivane smjene Željka Sopića, dok je Mario Kovačević pokupio Slaven Belupo s dna (imali su “farmaceuti” samo jedan bod poslije pet odigranih kola).
– Rijeka je imala kostur momčadi i igračku vrijednost još iz prošle sezone, kada je bila u prilici uzeti barem jedan trofej. Dolaskom Đalovića riječki je sastav dodatno dobio na čvrstoći igre i kompaktnosti. Kovačević je trener koji se nastoji nadigravati, bez obzira na ime i kvalitetu suparnika. Slaven Belupo vjerojatno i ne zna igrati bunker. Ali to ne znači da zapostavljaju obranu. Kovačevićeva momčad ima obje komponente igre i vjerujem da nas očekuju dvije zanimljive i neizvjesne utakmice finala Kupa – smatra Scoria.
