Slaven Belupo prvi put ili Rijeka sedmi put? Ishod ćemo znati u četvrtak, 29. svibnja, nakon 180 (ili više) minuta nogometa u finalu SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa, natjecanja koje se može pohvaliti veoma neobičnom završnicom. Naime, samo se u Hrvatskoj i susjednoj Bosni i Hercegovini finale igra na dvije utakmice, a mnogi su skloni tvrditi da je tako odlučeno zbog straha od BBB-a i Torcide u potencijalnom finalu Dinama i Hajduka.
Modri i Bijeli su se ove sezone od Kupa oprostili ranije nego što se to očekivali, pa policija može odahnuti. Armada je uvijek u Koprivnici bila lijepo dočekana i ugošćena, a vjerujemo da će tako biti i kad kolona autobusa i automobila iz Podravine za dva tjedna stigne na Kvarner.
U Koprivnici su se pobrinuli da finale ima i dostojnu kulisu te su iza golova postavljene montažne tribine od kojih svaka može primiti po 700 gledatelja, dok ih na glavnu, zapadnu, stane još 3200. Dobre igre i rezultati momčadi omiljenog trenera Marija Kovačevića vratili su gledatelje na stadion, ove sezone doista igraju lijep nogomet te su sezonu koja je u početku obećavala samo bol i tugu pretvorili u uspjeh, bez obzira na to kako će na kraju završiti Kup i prvenstvo.
Od ekipe kojoj je bila suđena teška borba za opstanak, Kovačević je uspio stvoriti neustrašivu družinu koja je rušila i Dinamo i Rijeku, jedino joj je Hajduk ostao nerješiva enigma. Još uvijek su Farmaceuti u konkurenciji za četvrto mjesto u prvenstvu, no potpuno je razumljivo da im je fokus na finalu Kupa zbog prilike za povijesni uspjeh. Otkako je osnovan 1907. godine, Slaven je uzeo tek jedan značajniji trofej: 1920. je postao pokrajinski prvak Hrvatske.
Generacija predvođena kapetanom Božićem, iskusnim liscem Nestorovskim i mladim Jagušićem spremna je na velike stvari. Skeptik će se namrštiti i zapitati je li to doista tako nakon velikog pada u SHNL-u koji im je donio tri poraza u posljednja četiri nastupa, no rezultatska kriza je jednostavno morala doći jer ne bi bilo normalno da Slaven cijelo vrijeme vozi ‘u crvenom‘.
Stoga u koprivničkom taboru vjeruju da je finale jedna nova, posebna priča i da je to utakmica u kojoj mogu još jednom izvući ono najbolje iz svog repertoara. A u prijašnjim ogledima s Rijekom ove sezone već su pokazali da imaju recept za aktualnog prvenstvenog lidera. Jesenas je njihov dvoboj na Apašu završio bez pogodaka uz poništeni čisti pogodak Dominika Kovačića, a u drugom dijelu sezone Slaven je preokretom stigao do pobjede preokretom (2:1). Za vodstvo gostiju zabio je Toni Fruk, preokrenuli su Alen Grgić i Ivan Dolček.
Koprivnički klub već dugo predstavlja konstantu u hrvatskom nogometu. Otkako su 1997. godine ušli među prvoligaše, nikad nisu ispali iz najvišeg ranga. Jednom su bili drugi u prvenstvu, više puta izlazili su u Europu kroz Intertoto kup i Kup UEFA/Europsku ligu, i tek jednom ih je eliminirao nominalno slabiji suparnik.
Većinu tog vremena Robert Markulin bio je direktor, danas je predsjednik kluba koji je uspio okupiti Podravce ‘na jednu hrpu‘, a mnogi će se složiti da je to jako teška misija, ne samo zbog mentaliteta koji se često uspoređuje s onim Cinobera i Presvetlog popularnom serijom ‘Gruntovčani‘. Zaslužio je i Markulin svojih pet minuta slave, ali su isto tako Kovačević i njegovi dečki zaslužili jednu lijepu nagradu za sve ono dobro što su učinili ove sezone.
No, iako u finalu nema ni Dinama ni Hajduka, Rijeka predstavlja izuzetno tešku prepreku, pogotovo s obzirom na dvije finalne utakmice. Rijeka već godinama svima u Hrvatskoj i šire može biti primjer kako se s ograničenim sredstvima mogu ostvarivati dobri rezultati i osvajati trofeji. Damir Mišković ima svoje principe od kojih ne odustaje, tako je učinio i ove zime kad je prodao Marca Pašalića, Niku Galešića i Ivana Smolčića.
Navijači su protestirali i ljutili se, a Rijeka je danas u finalu Kupa i ima najbolje izglede za osvajanje naslova prvaka Hrvatske, drugog u povijesti. I zato je prirodno i normalno da je njenim igračima titula na prvom mjestu i da o njoj više razmišljaju iako to nitko javno neće priznati. Koliko god lijepo zvučao izraz ‘dvostruka kruna‘, vjerojatno iz glave ne mogu izbaciti nedjeljni ogled s Hajdukom na Poljudu, kao što su slavenaši u subotu na Maksimiru u mislima imali finale Kupa. Što je također bilo logično i normalno, koliko god internet-ratnici gurali smiješne teze o ‘puštanju‘.
Da se razumijemo, Rijeka je u ovoj priči ipak favorit. Ne izraziti, ali favorit jest. Ima kvalitetniji kadar, znatno veći proračun, brojnije navijače, bolju logistiku, ljepši stadion itd. Trener Radomir Đalović pronašao je pravu formulu i iz momčadi izvlači maksimum, na tome mu treba skinuti kapu. Međutim, i Slaven ima svoje izglede, pogotovo ako Kovačević svoju momčad uspije predstaviti u najboljem izdanju…
