Gorica je u dvotjednoj pauzi, posljednjoj ove godine, odigrala prijateljsku utakmicu s četvrtoplasiranim slovenskim prvoligašem Koprom, a trener Mario Carević koristio je eksperimentalni sastav s nekolicinom juniora kao starterima. Zakazala je realizacija i poraz 0:1 autogolom Gurlice bio je neizbježan, ali ionako je bitno samo ono što će se događati do kraja polusezone. Trenutačno sedmoplasirane Turopoljce čekaju još dvije prvenstvene utakmice doma protiv Istre 1961 i Dinama, pa gostovanja u Koprivnici, Osijeku i Rijeci, što će biti niz koji će definirati koliko zaista može Carevićev sastav i gdje će prezimiti i na kojim temeljima graditi planove za drugi dio sezone.
Dosad su Velikogoričani više bodova osvojili kao gosti (osam u šest utakmica, a doma sedam u sedam), ali su i jedini klub u Ligi 10 koji nijednom nije sačuvao čistu mrežu. Taj podatak pokušat će promijeniti već u nedjeljnom srazu s Puljanima u okviru 14. kola u kojem će konačno biti jači i za oporavljenog napadača Antu Ercega. On je zaigrao protiv Kopra nakon oporavka od ozljede zadnje lože, a iznimno je motiviran za iskupljenje u onim najvažnijim utakmicama.
Ove sezone nastupio je samo u pet ligaških utakmica, dvaput je startao, a jednom je bio strijelac u pobjedi 3:1 na Maksimiru protiv Lokomotive. Njegov gol bio je jedan od najljepših u dosadašnjem dijelu sezone, ali 35-godišnjak traži kontinuitet forme i učinka, koji bi bio od izuzetnog značaja za momčad Gorice.
Najbolji strijelac kluba Filip Čuić najčešće je sam u špici, na njega se koncentriraju sve suparničke obrane i Carević stalno traži način kako taktički rasteretiti prvog centarfora i strijelca te učiniti cijeli sastav raznovrsnijim i opasnijim po suparničkog vratara. Erceg je i drugačiji profil napadača od Čuića, može djelovati i s krilne pozicije, njegova brzina i realizacija mogu presuđivati u kontranapadima, a osim možda Istre, u svim preostalim utakmicama do kraja godine Turopoljcima bi tranzicija mogla biti glavni ofenzivni adut u lovu na toliko potrebne bodove.
