Možemo se malo našaliti pa zaključiti da se Dominik Livaković u posljednje dvije utakmice HNL-a vratio u status kakav je imao u Fenerbahçeu i Gironi. Hrvatska reprezentativna “jedinica” opet – ne brani! Ni Rijeka prošlo kolo, a ni Istra 1961 u subotu nisu imale niti jedan udarac u okvir gola. Još su ova zimska vremena, malo kišovita, malo prohladna, čovjek se smrzava između vratnica, valjda neće navući neku virozu.
A zašto Livi opet “ne brani”? Iz jednostavnog razloga što suparnici u drugom dijelu sezone jedva dolaze do gola Modrih, jedini pogodak zabio im je Vukovar 1991, ni u prvom kolu nastavka na Opus Areni, dok je još branio Ivan Filipović, nije imao niti poluozbiljnu priliku… Modri su naštimali obranu, izgledaju posve dominantno u tom segmentu igre, sad su one neke pogreške iz prvog dijela daleka prošlost.
Kad pogledate ove četiri utakmice u domaćem prvenstvu nakon zimske stanke, dobijete dojam da je Dinamo toliko bolji od ostalih da se na neki način šali. Istina, Modri nisu dobili na Rujevici, ali opet su bili potpuno suvereni na terenu. Definitivno djeluje da ovakav Dinamo kakav je sada jednostavno mora osvojiti naslov prvaka. Čišćenje svlačionice u zimskom prijelaznom roku bilo je temeljito i, očito, izglancalo je sva moguća nezadovoljstva i nedoumice, Dinamo se posve stabilizirao. Možemo sad, naravno, pomalo sitničavo tražiti neke propuste u završnici, bilo ih je i protiv Istre, ali držimo da to zapravo i nema nekog smisla. Recimo da su u subotu, poglavito u prvom poluvremenu, Modri u završnicama napadačkih akcija manje petljali, dečki iz Pule mogli su još mnogo gore stradati. No dobro, “četvorka” je sasvim dovoljna, navijači su sretni i zadovoljni.
Ima jedan detalj koji nam je ostao u sjećanju i nekako nam je žao što nije ostao u ljepšem sjećanju kad se radi o Mateu Lisici. Čovjek se vratio nakon preboljene mononukleoze, nakon nekoliko minuta provedenih u igri zabio je pogodak koji je VAR poništio zbog zaleđa Belje. Šteta zbog tog “kratkog” zaleđa, kakav bi to bio veličanstveni povratak nakon nezgodne bolesti, bila bi to zgodna priča. Ali ima Lisica pred sobom vrijeme kad će imati prilike opet zabijati kao u jednom dijelu prvog dijela sezone.
Ima još jedna zanimljivost, pogodak je na asistenciju najboljeg strijelca Dinama, “plave devetke”, zabio i Gabriel Vidović, bio mu je to prvi pogodak nakon onog što je zabio Vukovaru 1991, još u drugom kolu prvenstva. Krenulo je i njemu, to je još jedan dobar znak za Kovačevićevu momčad. Da, izgleda da se sve “puzzle” modre momčadi slažu, pa je za očekivati da će s vremenom biti sve bolje i bolje. Nije nam promaknuo ni široki osmijeh Marija Kovačevića na kraju utakmice, ali ne samo njegov. Kompletna klupa Modrih razvila je široke osmijehe, bilo je “give me five”, grljenja… Očito jest da je svima jasno kako momčad napreduje u svim segmentima.
Sad ostaje čekati utakmicu Europske lige s Genkom u četvrtak. Pa da vidimo je li Dinamova nadmoć na startu druge dionice HNL-a samo pokazivanje mišića u domaćem dvorištu ili ova momčad može isto tako nabildati samopouzdanje i u Europi. Držimo da to najviše zanima Dinamove navijače koji su im protiv Istre 1961 priredili zgodno Valentinovo u kojem su definitivno mogli uživati.
