Nogometaši Rijeke dvobojem u Erevanu ovog četvrtka (18.45 sati) otvorit će, po prvi put u svojoj povijesti, natjecanje u Konferencijskoj ligi protiv domaćina Noaha. Nakon što su do sada, u eri predsjednika Miškovića, četiri puta sudjelovali u grupnoj fazi Europske lige, jubilarni peti put u posljednjih 12 godina igrači Rijeke branit će vlastite boje i boje hrvatskog nogometa na jednoj sasvim drugoj razini od one ligaške.
Konferencijska liga, treće po redu europsko natjecanje, oformljeno upravo kako bi i nominalno mali klubovi mogli biti dijelom europskog šušura i kvalitete, sigurno je natjecanje po mjeri Rijeke koja se, doduše, u ovom trenutku nalazi u vrlo teškoj situaciji.
Možda će upravo i ova europska utakmica biti svojevrsna prekretnica, Bijeli su u domaćem prvenstvu upali u jednu crnu rupu bez rezultata i jasnog plana igre, europska utakmica protiv suparnika po mjeri mogla bi dati prijeko potreban vjetar u leđa i instant dozu samopouzdanja za izabranike Victora Sancheza.
Kako je to nedavno spomenuo i Ante Oreč, europske utakmice jedan su sasvim drugi nogometni svijet, onaj za kojeg si radio cijelu proteklu godinu (u slučaju Rijeke, odlično radio!) i za kojeg ti ne treba posebna motivacija.
Svakako je dobra stvar za trenera Sancheza i njegov odnedavno kompletirani stručni stožer oporavak Stjepana Radeljića, jednog od stožernih igrača šampionske Rijeke koji se već s nekoliko minuta vratio na teren protiv Istre 1961. Nije da Anel Husić nije dobro odradio svoju dionicu u paru s Antom Majstorovićem, ali europsko i šampionsko iskustvo, koje je utkano u Radeljićev DNK svakako je dodatni plus ionako psihički dobrano poljuljanoj momčadi.
Možda će Riječani u drugom, europskom natjecanju, daleko od SHNL travnjaka lakše napraviti taj switch u glavi i konačno pokazati sve ono što su pokazivali u većem dijelu prošle sezone.
Nogomet sigurno nisu zaboravili igrati preko noći, a čak se možemo (dijelom) složiti i s trenerom Sanchezom čiju ideju riječki dečki sve bolje procesuiraju na terenu. Pitanje je samo ima li Rijeka tu vrstu igrača, može li primjerice Majstorović kod visokog dizanja Oreča u kontri protivnika pokrivati tako velik dio terena koji ostaje iza, može li u konačnici očekivati pomoć “šestice” od aktualnih suigrača od kojih niti jedan nije u potpunosti opravdao očekivanja i pokazao ono što se od igrača na takvoj poziciji očekuje, no o tome u konačnici odlučuje sam Sanchez.
Period upoznavanja s momčadi je prošao, španjolski stručnjak dobio je određeno vrijeme (iako vremena nikad nije dovoljno u ovakvim situacijama gdje preuzimaš već stvorenu, složenu momčad u tijeku sezone) koje je iskoristio za usađivanje nekih osnovnih automatizama svog poimanja nogometa. Uz pobjedu protiv Noaha i imperativna tri boda u Velikoj Gorici sljedećeg vikenda, dobio bi dragocjeno dodatno vrijeme u reprezentativnoj pauzi gdje bi još više mogao raditi na usvajanju svojih nogometnih postulata kod igrača – u miru.
A za mir su potrebne – pobjede. Svakom utakmicom više bez uspjeha ili tri boda na kontu Rijeka će se naći u sve većim problemima. Kvalitete za to sigurno ima, ima li i volje, želje, pa i prevladavanja tog grča i straha koji se (ne)opravdano uvukao u riječke redove, pokazat će naredne utakmice, počevši od Erevana.
– Da bi se Rijeka vratila na pozicije kao prošle sezone, treba više vremena. U teškoj smo situaciji. Početak sezone bio je loš, zato su me i doveli, prošlu utakmicu loše smo igrali, zato smo izgubili, bio sam ljuit i rekao igračima: Sad je dosta! I napredak smo napravili, u nedjelju smo manje griješili. Uhvatit ćemo zaostatak, sezona je duga, sad nam dolazi Europa, novi motiv i izazov – rekao je trener Sanchez u ponedjeljak za Radio Rijeku.
