Marko Livaja ima rupturu mišića zadnje lože. Takve su informacije prostrujale Splitom nakon obavljenih pregleda. Time se obistinilo ono čega su se svi pribojavali, da je mišić pukao. Kapetan će tako malo odmoriti od nogometa, a u pitanju je pauza od minimalno tri tjedna. Kroz razgovore se čak spominje i rupa na mišiću od 8 milimetara, što i nije tako strašno. Ipak, iziskuje stanku, a ne treba ni napominjati koliki je to za Bijele problem. Bez Livaje će sigurno u Vinkovce protiv Vukovara, a na raspolaganju ne bi trebao biti ni protiv Istre.
Iz ove perspektive, reprezentativna stanka stiže u pravo vrijeme jer će se kapetan odmarati, a Bijeli neće imati obveza na travnjaku. Ozljeda je navodno jako slična onoj Zvonimira Šarlije, a on je propustio dva tjedna nogometa, odnosno vratio se prije vremena.
Sve su nade da će se i Livaja vratiti po istom principu, a u tom će slučaju propustiti tek utakmicu protiv Vukovara, što bi iz ove perspektive bilo sjajno. Podsjetimo, Hajdukova desetka se ozlijedila u 30. minuti utakmice protiv Lokomotive nakon duela s Denisom Kolingerom. Do poluvremena je uz pomoć čarobne terapije izdržao, ali dalje nije mogao. Zamijenio ga je Filip Krovinović. Strepio je Poljud oko vrste ozljede i pauze, a iz Hajduka nam je potvrđeno da se radi o rupturi i pauzi od tri tjedna, koja lako može biti i kraća. Najveće je sada pitanje kako zamijeniti Livaju, tko će preuzeti njegovu ulogu koja je kompleksna jer donosi svlačionici puno više od samog nogometa.
Sasvim je jasno, obzirom na to da Garcia u kadru nema pravog rezervnog napadača, da će tu ulogu netko morati odglumiti, lažirati. Najlogičniji bi izbor bio Ante Rebić, iako je i Michele Šego kroz sve mlađe kategorije baš u Hajduku uredno igrao u vrhu napada. Urugvajac je protiv Lokosa promijenio sustav kazavši da se morao prilagoditi protivniku, a ostaje za vidjeti hoće li se taj način igre ustaliti. Garcia odgovor na to pitanje nakon utakmice nije imao.
Činjenica je da Bijelima u prošlosti bez Livaje baš i nije išlo, a tek je Garcia taj trend na početku sezone odveo prema pozitivnom. U ovom je trenutku najvažnije da se Livaja u potpunosti zaliječi. Nije njega baš jednostavno odvojiti od terena, ali je svjestan koliko u pravom svjetlu treba svojim suigračima. Tog svjetla nije bilo sve do posljednje dvije utakmice, protiv Koprivnice i Lokomotive, kada je vezao dva gola i asistenciju.
Baš kada su svi pomislili da se vraća onaj stari kapetan, dogodila mu se parcijalna ruptura zadnje lože, ali sve su nade da će propustiti tek utakmicu protiv Vukovara. Nije oštećenje tako strašno kako je moglo biti pa se isto tako ni pauza ne bi trebala razdužiti. Livajini su suigrači naprosto navikli na njegovu dostupnost, toliko puta je igrao načet, čak i pod ozljedom na vlastiti rizik i inzistiranje. To je nekada utjecalo na kvalitetu njegovih izvedbi. Ovo oštećenje ipak zahtijeva oprez pa je Livaja primoran odmoriti, odnosno naprosto je onemogućen igrati.
Sada bi oni vječni pesimisti mogli potegnuti i pitanje dovođenja rezervnog napadača, što i jest bio jedan od glavnih ciljeva prijelaznog roka, ali se zbog raznih okolnosti nije dogodilo. U nekakvim projekcijama se razmišljalo da će kapetan propustiti manje od 10 % utakmica kroz sezonu, a za sada mu je predviđena minimalno jedna, u najgorem slučaju dvije utakmice. Isto tako, kako je onomad reprezentativna stanka došla u krivo vrijeme, može se sada reći kako dolazi u idealnom trenutku. Prvo, Bijeli imaju gotovo upola manje reprezentativaca u ovoj akciji, a ozlijeđeni ili načeti igrači će se stići oporaviti.
Među njima je i Marko Livaja koji će utakmicu protiv Vukovara odgledati iz Splita, a već za Istru bi u idealnom scenariju mogao biti na raspolaganju. Za to će vrijeme golgeterske opcije pasti na Antu Rebića, Ikera Almenu ili Michelea Šegu… A možda i Kalika ili Pukštasa u ulozi “lažne devetke”. Svakako, ovo je idealna prilika da neki igrači iz pozadine izbiju u prvi plan i na sebe skrenu pozornost. Sve dok se ne vrati oporavljeni kapetan.
