Jednom može biti slučajnost, ali dva puta u pet dana nikako. “Crna mačka” s Kajzerice je barem za ovu fazu sezone “ukroćena” jer nakon četiri međusobna susreta Istra 1961 ima tri pobjede, a Lokomotiva jednu.
Uz to, Zeleno-Žuti su povezali dvije pobjede unutar pet dana u Puli, gdje su jedini put izgubili od Lokomotive u rujnu. Tada je na Drosini 25-godišnji Silvio Goričan s dva gola torpedirao Tramezzanijev 3-5-2 sastav, pa se činilo da se nelagoda Zeleno-žutih nastavlja po tradiciji. No, već je s Tramazzanijem slavila Istra na “klizalištu” Kranjčevićeve (2:1) prvog prosinca, a onda se dogodio i ovaj dvostruki program pobjede. Da se netko ne bi zavaravao, nije to sada neki drastičan novi smjer suparništva, jer i u prvenstvenoj utakmici mogle su se stvari okrenuti na drugu stranu (dobila Istra 3:2). No, u kup-dvoboju dalo se prepoznati da je ovo sasvim drugačija zeleno-žuta škvadra, ne samo zbog vrlo kvalitetne siječanjske selekcijske nadopune, koja se dogodila i (napokon) placetom baskijskih vlasnika sportskom direktoru Saši Bjelanoviću, ali i kvalitetnom vizijom potonjeg da iskoristi novu podršku vlasnika…
Istra odavno nije odigrala tako spektakularnu partiju kao u prvih 45 minuta s Lokosima. Dominacija u pravom smislu te riječi, tehnička, taktička, realizatorska, bila je okvir igre momčadi Gonzala Garcije. Kako je u dobrom dijelu međusobnih ogleda proteklih godina Lokomotiva izgledala razigrana protiv Istre, tako je sada u obrnutim ulogama. To je i kompliment Zeleno-žutima jer su Lokosi do ne tako davno bili naslovna škvadra po razigranosti, hitrini, mladosti i energiji…
Od 1. prosinca Istra je ušla u dobro razdoblje. Do danas je odigrala 11 utakmica (jedna u Kupu) i ima četiri pobjede, šest remija i samo jedan poraz. Dogodio se u Maksimiru, u debiju Garcije II na klupi Istre. Otkako je on trener odigrali su sedam utakmica i omjer je 3-3-1, uz znakovit podatak da je u četiri susreta (Gorica, Rijeka, Slaven Belupo, Lokomotiva) mreža ostala netaknuta.
Dobre vibracije s Drosine osjećaju se i u okruženju. Recimo, u petak je susret s Lokosima pogledao 1271 gledatelj, u utorak, u još nepovoljnijem terminu (17 sati, radni dan), došlo je 1444 gledatelja. Otkad postoje brojači, jedini veći posjet utakmicama s Lokomotivom bio je upravo u ovosezonskom prvom porazu (0:2), koji se dogodio u još ljetnoj atmosferi (rujan) kad je više gledatelja, u ovom slučaju 1525. To nas upućuje na tezu kako je Garcijin povratak, uz kvalitetna pojačanja, te potvrdu u igrama, podigao adrenalin navijačkog okruženja. Atmosfera na Drosini bila je, recimo, senzacionalna protiv Hajduka (7010) i zbog punog gledališta. No, i protiv Lokomotive u obje utakmice, ritmom kojeg su diktirali brojni Demoni, atmosfera je bila odlična. Gonzalo Garcia je istaknuo kako mu je upravo ta podrška pokazatelj da stvari idu u dobrom pravcu i ujedno da su navijači iznimno važan faktor za Zeleno Žute…
Pobjede, naravno, potiču glad, a ne sitost istih doživljaja. U tom smislu postoji uvijek kontrateža, a to je da povećana očekivanja mogu stvoriti pretjerana razočaranja. Istra, objektivno rečeno, u ovom proljeću nema imperative. Rečeno je od prvog dana priprema s Garcijom da je ovo polusezona priprema za iduću sezonu te stvaranje uvjeta (momčadi, igre, prilagodbe) za željene iskorake.
– Želim da stvorimo pobjednički mentalitet, što znači da ne padnemo u euforiju nakon par pobjeda ili u depresiju nakon nekog gubitka. Ili, kao u prvom mi mandatu, da vidim igrače kao da im je pao kamen sa srca jer su minimalno a ne s više golova izgubili u Maksimiru. To je proces, bit će uspona i padova, ali radit ćemo zdušno da u svakoj utakmici idemo s misijom pobjede, gdje god igrali. Potom se pita nešto i suparnike, ovo je jako teška liga i puno je kvalitetnih talentiranih igrača u svakoj momčadi – kazat će Garcia.
