José Boto, Marko Marić, a sada, eto, i François Vitali. Tri kreatora sportske politike, proklamirani magovi koji su od Osijeka, Dinama i Hajduka trebali napraviti bastione u kojima se istodobno isprepliću i profit, i rezultat, i blagostanje, na kraju su optočeni zlatnicima usmjereni na izlaz na poslugu.
Onaj prvi, doduše, dobio je poziv Flamenga, zbog čega su Čohar i društvo s Pampasa hodočastili do Aljmaša da zahvale Gospi od Utočišta, dok su preostala dva kluba morala zadovoljstvo učinjenim još i dodatno naplatiti bonusima: Mariću je, navodno, isplaćeno dvjestotinjak tisuća eura otpremnine dok će Vitali Split napustiti s 400 tisuća eura u borši. Halo, Bing, ma sitnica!
Zanimljivo je, pritom, što su sva tri kluba tragala za nekim novim smjerom, progresivnom revolucijom, što se, zapravo, pokazalo prodavanjem magle. Imali su, doduše, Boto i Vitali iza sebe ozbiljan CV, za razliku od Marića koji je na sticku nosio revoluciju, no na kraju dana sva trojica iza sebe ostavljaju miris spaljene zemlje. Ili, pak, ozbiljnu zaraslu šikaru, u koju se nisu usudili niti zaći. I za sve to, zapravo, krivci nisu samo oni sami nego i klubovi koji su im to dopustili. Realno, sve povezuje i to da u upravama nemaju ili nisu imali dovoljno znanja ocijeniti nečije reference i održane prezentacije, pa su stoga i ovi lovci u mutnom sve to lakše i prodali.
I, što nakon svega? I Hajduk i Dinamo i Osijek lanjsku sezonu mogu baciti u koš za smeće, a potezi koje vuku dokazuju da jednostavno ili nisu znali dovoljno ili da, ipak i napokon, priznaju pogrešku.
Osijek je, dakle, vratio Alena Petrovića, pod kojim je Osijek imao vrlo uspješne podatke u tom sektoru za vrijeme kada je kreirao sportsku politiku kluba i koji zna, jer je domaći. Zna i da će, recimo, ući u kontraprojekt od onoga što smo čuli jednom u jednom neslužbenom razgovoru s vodećim ljudima kluba. Na njihovo da u Osijeku jednostavno nema dovoljno djece zainteresirane za nogomet pa, recimo, tri predivna terena cijele dane zjape prazna (!), Petrović je odgovorio da Osijek mora kopati, privući i stvarati svoje igrače. I to je jedina istina. Jer ljudi koji znaju okruženje znaju kako u njemu i raditi. Moderno je, istina, uzimati ideje sa strane, jako je kul i globalistički, no Petrović, bez obzira na Portugalčev CV, bolje zna posao.
Klub s Pampasa, dakle, spasio se kada je Flamengo pozvao Portugalca, a ovaj je, jasno, otišao dalje. I što je najbolje, ondje radi ozbiljan posao. U Slavoniji se nije snašao, vjerojatno i zbog ega, činjenice da je Osijek i HNL doživljavao kao seljački ambijent u kojem “nitko ne zna raditi”. Odlazak je stoga spasio i njega i Čohara i društvo s Opusa.
Hajduk i Dinamo, ipak, nisu spašeni. Jesu, doduše, okrenuli novu stranicu, ali za to su trebali platiti svoje pogreške. Jer netko je, eto, u Hajduku Francuzu dao ugovor u kojem stoji da u slučaju otkaza dobije 400 tisuća eura otpremnine (!), a ujedno da ima i postotak od prodaje klupskih igrača. Što bi mu, valjda, trebao biti osnovni posao. A u Dinamu su, pak, lani najesen, kada se još nisu ni mogli spoznati efekti procjena Marka Marića, odlučili dati mu povišicu, navodno oko 30 tisuća eura mjesečno plus bonuse, eto onako, jer su vizionarski bili uvjereni da će sve biti super.
Ovoga ljeta, na neki način, svi su progledali: Osijek je vratio Alena Petrovića, Hajduk je vratio Gorana Vučevića, ovoga puta davši mu kontrolu cijelog sportskog sektora, dok Dinamo nije nikoga vraćao, ali jasno je i zašto: u tom slučaju morao bi također žicati predsjednika Milanovića pomilovanje određenih međugorskih prebjega. Stoga je, eto, prihvaćajući pogrešku, molio Zvonimira Bobana da se vrati korijenima, što je ovaj i učinio. I izuzev RPG-a, ako se ne varamo, potaracao praktički sve i natruhe podsjetnika na posao Marka Marića.
Da, škola je skupa. A školu je u tom segmentu odavno završio Damir Mišković. Dok su druga tri kluba unezvijereno promatrali svemirske prezentacije trojice artefakata, ali i opsjenara hrvatskog nogometa, on je igrao na sigurno, stojeći iza Srećka Juričića i Darka Raić-Sudara. Rezultat toga znate i sami. Neovisno o duploj kruni.