Toumba se potvrdila kao najveće hrvatsko moderno stratište na jugu Europe, naši nogometaši “ostanu bez glava” i prije nego što polete na utakmicu kod PAOK-a, očito je zapisano u kolektivnoj svijesti Hrvata, nebitno jesu li dresovi plavi, bijeli ili kakvi god, da se tamo pogiba. Za bilo kakve buduće dvoboje s tim klubom hrvatski predstavnici kao nultu točku morat će shvatiti da je to samo nogometni stadion s vrućim navijačima, a ne solunska fronta.
Cinik bi rekao da nogometaši Rijeke od straha nisu ni došli na utakmicu, a Radomir Đalović, kako bi to zakamuflirao, na terenu je osigurao 11 holograma uz pomoć koherentne svjetlosti, koji su funkcionirali točno kako Rijekini nogometaši igraju ovog ljeta u europskim kvalifikacijama. Grozno.
No, cinizam, sarkazam i šalu na stranu, priča s Toumbe nije mitološka niti psihološka koliko je još jednom do srži ogolila istinu o Rijeci i razini nogometa koji se nudi u SHNL-u. Igrači PAOK-a toliko su bili brži, energičniji, vještiji, uzimali druge lopte, kreirali, stvarali šanse da su se povremeno i zabavljali, a publika gubila fokus s terena.
To je bila utakmica kao da se igrao Grčki kup u kojem je PAOK dočekao trećeligaša, kojemu je ostalo uzdisati što je njegov najbolji igrač (Fruk) kod 1:0 pogodio vratnicu, a jedan mladić (Butić) u nastavku nije dobro pucao. Da barem zamaskira razliku u nivou prikazanog nogometa. Konstantelias se igrao i zabio, asistirao, dizao publiku na noge, Meite se nije ni oznojio, a “pojeo” je Dantasa i Petroviča za doručak, Razvan Lucescu poželio je da mu Hrvati što češće dođu u goste, a isključenje Majstorovića zapečatilo je večer.
Na kraju Rijekina kvalifikacijskog puta, na Rujevici se mogu zahvaliti nebesima na golu Oreča i prolasku Shelbournea, potvrdili su ono što je svakom poznavatelju nogometa bilo jasno, da su prvaci postali zato što je Dinamo bio grozan i što se Hajduk nije snašao, a ne zbog toga što su igrali šampionski nogomet.
Kako se potom nisu pojačali nego oslabili, bolje nisu ni smjeli očekivati. Konferencijska liga puno je primjerenija od Europske lige za njih, no i da bi u njoj skupljali bodove moraju igrati kvalitetnije. Imaju još nekoliko dana da dovedu pokoje pojačanje osim Adu-Adjeija, iako je pitanje kako će uopće izgledati roster u glavnom dijelu sezone.
Rijeka je u fazi promjene vlasti i kad se vide limiti, dobro bi došao novi način razmišljanja. Prije svega po pitanju struke jer najbolnija rana SHNL-a je – struka!
Radomir Đalović trpi žestoke kritike, zaslužio ih je jednako kao i svi drugi odgovorni za sportski sektor. Kao i pohvale za dvostruku krunu. No, kad u godinu dana dvaput u kvalifikacijama primiš pet komada, mora ti biti jasno da nešto ne radiš dobro. U tri kola inkasirali su tri crvena kartona, ni fizički, ni igrački, ni psihički nisu bili spremni za imalo ozbiljniju Europu. Koliko se mogu popraviti?
