U kratko vrijeme unutar sustava HNS-a dogodio se niz kadrovskih mijena. U slučaju oko sudačke liste (Dadić) stvari su zaključene raspuštanjem Sudačke komisije. U slučaju oko liste kontrolora (Marić) stvar je zaključena odstupanjem bivšeg povjerenika za suđenje. Prethodno je u mirovinu otišao povjerenik za natjecanje Josip Brezni. Prošlog tjedna s pozicije povjerenika za sigurnost odstupio je Jurica Jurjević.
U ovom tjednu odstupio je voditelj natjecanja i zamjenik glavnog tajnika HNS-a Neven Šprajcer. Logično se zapitati što se zapravo događa iza kulisa Kuće nogometa. Jer, koliko god su neki odlasci slijed propisa, drugi su više stvar tzv. “nepisanih pravila”.
Jesu li mijene u HNS-u posljedica najavljenih inicijativa iz Splita, koje bez javne potvrde podržava Dinamo, a prema javnosti ih je komunicirao predsjednik NO Hajduka Ljubo Pavasović Visković?
Da podsjetimo, on je ustvrdio da u HNS-u jedna grupacija, a koju predvode glavni tajnik Tomislav Svetina i njegov zamjenik Neven Šprajcer, radi protiv predsjednika Marijana Kustića i želi glavni utjecaj u upravljanju. U tom kontekstu mnogi smatraju da je uvrštenje suca Dadića na listu, a za što predsjednik Kustić navodno nije ništa znao, ogledni primjerak takvih težnji. Isto se tako provlači teza kako je Jurica Jurjević, zaslužan između ostalog za poboljšanje odnosa i povratak navijačkih skupina na reprezentativne utakmice, odlučio otići jer ne želi biti akter igara iza HNS-ovih kulisa. Ostavimo po strani svekolike teorije i zadržimo se na činjenicama…
Javna objava da je dobio drugu sudsku (prvostupanjsku) presudu u Karlovcu navodno je ključan razlog Šprajcerovu odstupanju. No, dok ona nije pravomoćna, ta presuda zakonski ne priječi nastavak rada. Zašto je odstupio Bruno Marić, koji se vratio na listu kontrolora nakon kazne za kršenje Kodeksa ponašanja? Kazao je da to čini da ne bude teret hrvatskom nogometu.
Dakle, kad se povlače akteri koji su bili važni protagonisti u HNS-ovu sustavu, a da im to pisani zakon (još) nije nametnuo, to ukazuje da su ojačala neka druga, nepisana pravila. Jedan od njih je i onaj da HNS-ov sustav može funkcionirati ako je u sukobu s jednim velikim akterom domaćeg nogometa, ali ne može izdržati sukob s dva velikana. To jednostavno nije moguće jer su Hajduk i Dinamo dva temeljna stupa nogometa, s neusporedivo najvećim navijačkim bazama te posljedičnom geopolitičkom važnošću.
Državna politika o tome itekako vodi računa. Ona je u ulagačkoj sinergiji s lokalnom samoupravom dvaju najvećih gradova u postupku (re)konstrukcije dvaju stadiona, koji su proglašeni sportskim građevinama od nacionalnog interesa. Logično je zaključiti da je fokus politike na nogomet (i) zbog toga podignut na (naj)više razine. Uzročno-posljedično navedenim stvarnostima jasno je da se i opća klima oko (Kuće) nogometa bitno mijenja. Zato se u HNS-u, gdje se zaobilaženje i pisanih propisa tretiralo kao normalno, očito više ne prkosi ni nepisanim pravilima “igre”. Previše je pozornosti sa svih strana da bi se ona ignorirala.
Je li to samo trenutni trend ili je sazrelo vrijeme za početak nekih novih, boljih odnosa u domaćem nogometu? Sukladno ukorijenjenosti i žilavosti starog HNS-ova sustava, nezahvalno je prognozirati rasplete…
