Bilo bi dobro da se svi klubovi iz SHNL-a u utorak okupe u nekoj crkvi i mole ‘Oče naš‘ i ‘Zdravo Marijo‘. Što je moguće više puta. Možda Svevišnji uvaži molitve. Uopće nije šaljivo. Kad se sjetimo prošlog ljeta, onda svima nama koji volimo hrvatski klupski nogomet sjećanje budi najteže traume.
Osim Dinama, koji se pobjedama nad Qarabagom plasirao u Ligu prvaka i kojem je za dlaku pobjegao prolaz skupine, svi ostali hrvatski klubovi doživjeli su fijasko. Rijeka je ispala u trećem pretkolu Europske lige porazom kod švedskog Elfsborga 2:0 (ukupno 3:1), a kasnije je u borbi za Konferencijsku ligu teško stradala od Olimpije, onih 0:5 još uvijek svijetli na semaforu najcrnjih događaja iz prošlosti Nevere s Kvarnera.
Osijek je ispao u istoj fazi na jedanaesterce kod azerbajdžanske Zire, nakon što su utakmice završile 1:1 i 2:2, a Hajduk je eliminiran u borbi za Konferencijsku ligu domaćim porazom od slovačkog Ružomberoka (0:1), nakon što je prva utakmica završila bez golova. Sva tri hrvatska kluba ispala su kao nositelji od nenositelja. Igrali su 12 utakmica prošlog ljeta, sve protiv klubova iz liga ispod europskog top 22. Usprkos tome, pobijedili su samo četiri utakmice. Dvije protiv estonskih te po jednu protiv kluba s Farskih Otoka i iz druge rumunjske lige. Bila je to prava katastrofa, apokalipsa. Totalni sumrak hrvatskog klupskog nogometa.
Što nam donosi ovo ljeto? Dinamo je tu opet izvan konkurencije. Plavi klub kao da i nije dio hrvatskog klupskog nogometa. Svake godine igra skupine nekog europskog natjecanja, to je već postao standard. Još nam idu suze na oči kad se sjetimo da je prošle sezone uspio uhvatiti čak 11 bodova u Ligi prvaka, a nije se uspio plasirati u onu zadnju eliminacijsku fazu. A cijelo vrijeme smo govorili i pisali da će 10 bodova biti dovoljno… Kao da je Modre karma lupila po ušima. Kad su onako šepali u nacionalnom prvenstvu, onda valjda nisu smjeli ni dalje u Europi.
Ali Dinamo ima svoj europski status, ove sezone će igrati Europsku ligu, prvi put je izbjegao kvalifikacije, plasirao se izravno. Što će biti s Rijekom, Hajdukom, Varaždinom? Nevera s Kvarnera i dečki iz baroknog grada nisu favoriti u sudarima s Ludogorecom i Santa Clarom. Hajduk je favorit u okršaju sa Zirom. Pustite sad one zlurade komentare da je bio favorit i u onim sudarima s ‘vanzemaljcima‘ koji su imali jedno slovo više u imenu kluba i koji se zovu Gzira. Majstor s mora s novim trenerom Gonzalom Garcijom jednostavno bi trebao preskočiti tu azerbajdžansku prepreku i osvetiti Osijek koji je od tih istih Azera ispao prošlo ljeto. U suprotnom, to bi bila prava kataklizma na startu Garcijina mandata. Nećemo o tome ni razmišljati.
Kad su Rijeka i Varaždin u pitanju, imamo se pravo nadati. Dečki Radomira Đalovića prošle su sezone uzeli dvostruku krunu, u Europu ulaze kao elita hrvatskog nogometa. Držimo da, iako nisu favoriti, mogu protiv kluba u kojem je najmanje Bugara.
Varaždin? Nogomet je igra u kojoj su čuda moguća. Varaždinci Nikole Šafarića su samim plasmanom u Europu već napravili jedno čudo. Pa kad su im već čuda krenula… Možemo samo svim hrvatskim klubovima poželjeti sreću na njihovom europskom startu. I da, neka molitva ipak bi dobro došla. Za svaki slučaj.
