Petak je u Varaždinu osvanuo kao jedan od najljepših nogometnih dana. U prekrasnom gradu na sjeveru Hrvatske uglavnom se pričalo samo o velikom uspjehu momčadi Nikole Šafarića. Nakon dugo vremena, barokni grad opet živi nogomet, vraća se u neka stara vremena ondašnjeg Varteksa, kako smo ih zvali, ‘Bumbara‘. Šafarićevi dečki bili su odlični već i prošle sezone, ali start ove definitivno je značio nadogradnju. Pobijediti tako jaku momčad kakva je Santa Clara je doseg za skinuti šešir.
– Hodam stadionom i uživam u mirisu pobjede!
To je bila prva rečenica koju nam je kazao predsjednik Varaždina Dražen Vitez.
I neka predsjednik uživa, zaslužio je. Kao i svi u varaždinskom klubu. Jer svi ti ljudi koji tamo rade dokazali su zorno cijeloj Hrvatskoj kako se jedan, idemo ga nazvati ‘mali klub‘, može pretvoriti u ‘čudesan‘, samo ako imate prave ljude na pravim mjestima. Odnosno, kad imate ljude koji znaju svoj posao, koji ga rade s užitkom i koji misle isključivo na dobrobit kluba.
– Baš smo lijepo odigrali, borbeno, hrabro.
Pričali smo s Vitezom o tome kako je Varaždin jedini hrvatski klub koji je pobijedio na startu europskih natjecanja…
– Vjerojatno je većina mislila, s obzirom na to da smo dobili tako jakog protivnika, da će uslijediti potop. Šteta što do sada nismo odigrali još nekoliko kola SHNL-a, bilo bi još dojmljivije.
Ima vremena, ako se prođe Santa Clara, onda… Posebno smo s predsjednikom Varaždina željeli pričati o tome kako im uspijeva. Koliki im je godišnji budžet, kolike su plaće igrača, s kojih adresa stiže novac u blagajnu. Kad jedan klub poput Varaždina ostvaruje takve dosege, onda se zaista mora o tome pričati. Jer ‘varaždinska tajna‘ može biti putokaz ostalim hrvatskim klubovima koji nisu od onih ‘velike četvorke‘, kako ih volimo nazivati. Makar, u ovom trenutku zapravo je Varaždin dio te ‘velike četvorke‘ uz Dinamo, Hajduk i Rijeku. ‘Prešišao‘ je Osijek.
– Naš godišnji budžet je oko 5 milijuna eura. S tim novcem dobro gospodarimo. Mjesečne plaće naših igrača su između 4 i 7 tisuća eura, ovisno o tome u kojem su platnom razredu. Dakle, naši najbolje plaćeni igrači mogu godišnje zaraditi najviše negdje oko 84-85 tisuća eura. Naravno, ako se poklope dobri rezultati, kao što su se dogodili prošle sezone, onda je to malo više. Znam da je to skromno u odnosu na neke druge hrvatske klubove, ali vidite da to jako dobro funkcionira. Svi nogometaši koji dolaze u naš klub unaprijed znaju naše ‘propozicije‘, naše plaće.
Nešto je bitno želio naglasiti…
– Uvijek biramo karakterne igrače. Rekao bih da do sada nismo previše pogriješili.
Na pitanje kako skupe tih 5 milijuna eura, predsjednik kaže:
– Dakle, prvo prodajom igrača. U zadnje dvije godine prodali smo igrače u vrijednosti našeg jednogodišnjeg budžeta, dakle tih 5 milijuna eura. Tu su još TV prava, sponzori, te je tu još novac koji dobivamo zahvaljujući Dinamu i njegovim europskim uspjesima. Trudimo se napraviti što bolji rezultat s što manje novca. Ta formula je zasad jako dobra i uspješna. Tako ćemo i dalje funkcionirati. Ovog ljetnog prijelaznog roka opet smo dobro izbalansirali momčad. Uzeli smo igrače za koje smatramo da mogu napraviti iskorak u našoj momčadi. Pa vidjeli ste u četvrtak, Bočkaja, Mamuta, Taveresa… Vratio nam se Belcar. Tu su još igrači koji će tek dobiti priliku. Imamo i sreću da su osim Mitrovskog, koji je otišao u Olimpiju, praktički svi najvažniji igrači ostali. Snaga momčadi je tu – zaključio je Dražen Vitez.
Eto, to vam je ukratko varaždinska priča. Zapravo, priča o tome kako novac u blagajni i ne treba uvijek biti presudan u uspjesima kluba, kad se pametno radi i posluje. Predsjednik Vitez i društvo iz Varaždina mogli bi mirne duše poslati poruku drugim hrvatskim klubovima: ‘zapratite nas za više savjeta‘.
