Hajduk je u nastavak prvenstva startao loše, bolje rečeno znatno slabije od očekivanja, koja su se zasnivala na željama, da se ne kaže snovima, u vidu osvajanja dvanaest bodova na startne četiri utakmice.
Jer jedino tako, prema pučkim znalcima baluna, moglo bi se računati na titulu prvaka. No Hajduk je na ugodnim pripremama u Alicanteu, u prvom redu na izuzetno kvalitetnim terenima, prikazao jednostavno neprobavljive igre, uz to još i s negativnim rezultatima (dva poraza, jedna pobjeda fantastičnim golom Livaje doslovno s centra), pa se taj smušeni trend nastavio i u službenom dijelu sezone.
Tri utakmice, četiri osvojena i pet izgubljenih bodova, neuvjerljive igre, ali i činjenica da je Hajduk poslije tri kola nastavka na prvom mjestu, s jednom bodom više od Rijeke i pet od Dinama.
Situacija je nepomirljiva, momčad Hajduka vodeća na tablici, uz igru koja ni približni ne sliči na šampionsku. Uz činjenicu da su na Poljud stigle tri prinove za jačanje ofenzive, kao ispomoć Livaji.
Odavno je kod pojedinih uvaženih komentatora, ali i nekih umišljenih (u Splitu se kaže navrnutih) najveći problem trener Gennaro Gattuso. U redu je kad se čuju ili pročitaju potpisane kritike kao što je realna pretpostavka Hrvoja Vejića (“da se trener zove Ivan, Zoran ili Slaven već bi pakirao kofere”), ali kada se pokupe reakcije Mate, Joze, Ante sa društvenih mreža i to s krajnje primitivnim primjedbama, pa objave pod maskom “glasa naroda”, u stvari od strane (ro)botova, onda se tu radi o zlim namjerama.
Možda će uskoro i Gattuso postati bivši, on bi prije sam, svojevoljno mogao otići, nego bi se predsjednik Ivan Bilić, uz potporu nadzornika pod vodstvom Aljoše Pavelina, usudio dati mu otkaz. Uz ipak bitnu napomenu, bjelodano je da aktualni igrački kadar Hajduka baš i nije za prvaka.
