Radeći prekovremene sate, Gonzalo Garcia je u utorak navečer za svega nekoliko sati prvo preselio Ivana Rakitića na “tamnu stranu nogometa”, a zatim zadržao Luku Modrića na najglamuroznijem nogometnom festivalu ovog ljeta, skicirajući usput onu finu razliku koja razdvaja dvojicu naših nogometnih velikana. Dok je Rakitić čudo igre, Modrić je čudo igre i biologije.
Jedan je Gonzalo Garcia iz uvoda teksta novi wunderkind iz madridske La Fabrice, on je strijelac za 1:0 Realovu pobjedu protiv Juventusa u Miamiju i dobrodošao ukras u priči o nepoderivim hrvatskim oldtimerima. Zahvaljujući mladom madridskom napadaču Modrić ostaje u prilici da se od kraljevskog kluba oprosti naslovom svjetskog klupskog prvaka, svojim 29. trofejom u Realu, ali za vijest dana ipak se pobrinuo onaj 20 godina stariji Gonzalo Garcia objavom u Dnevniku Nove TV da je Rakitić i službeno zaključio igračku karijeru.
Prevodeći nespretno veterana na “tamnu stranu nogometu” Garcia je malčice zagazio u cringe: slušajući ga pomislio sam da je Rakitić iz tabora Jedi vitezova upravo pretrčao pod zastavu Dartha Vadera, premda se u stvarnosti ništa strašno nije dogodilo. Novi Hajdukov trener nam je tek slikovito pročitao ono što je bilo napisano na poljudskom zidu još krajem prošle sezone kada je Raketa onako dramatično jecao na klupi.
Poslije kampanje u kojoj se utopio u igračkom prosjeku Hajduka, 37-godišnjak je shvatio da bi nastavak karijere u kopačkama predstavljao muku umjesto užitka. Rastanak je definitivno zamišljao drukčije, s peharom u rukama, ali skromno treće mjesto SHNL-a za kraj ne može zasjeniti briljantan opus od 17 klupskih trofeja uz medalju sa Svjetskog prvenstva. Može ponosno odjahati u suton.
Nakon Danijela Subašića, Vedrana Ćorluke, Ivana Strinića, Šime Vrsaljka, Josipa Pivarića i Marija Mandžukića, Rakitić je sedmi član srebrne generacije sa Svjetskog prvenstva 2018. koji ubacuje ručnik u ring, ali za razliku od velike većine umirovljenih suigrača on to čini s dobro utvrđenim planom. Iz svlačionice se seli na kat i od sljedeće sezone trebao bi asistirati Goranu Vučeviću kao malo drukčiji vezni igrač, onaj koji će povezivati svlačionicu i Upravu te usput svojim relacijama u svijetu obogaćivati Hajdukovu paletu transfernih opcija. Ta za dojučerašnjeg igrača tamna strana nogometa već sutra može postati izazovnija i uzbudljivija od ritma trening-karantena-utakmica.
Rođen u Švicarskoj, igrački odgojen u Baselu, Rakitić se otrgnuo struji kada je kao dom na kraju velike igračke karijere umjesto Seville izabrao Split. Posljednjih dana maksimirskim kuloarima cirkulirala je vijest da je Zvonimir Boban računao na sličnu Modrićevu reakciju.
Dinamovu renesansu Boban je htio zakotrljati oko najvećeg hrvatskog igrača u povijesti i ostao je, kažu, razočaran hladnom Lukinom odbijenicom. Generacije hrvatskih igrača su na odlasku u bijeli svijet ponavljale mantru da će se jednom vratiti u klub svoje mladosti i završiti karijeru u hrvatskoj ligi, ali samo su rijetki velikani – na pamet pada Marko Mlinarić – to doista i učinili. Umjesto njih zadatak su ispunila djeca dijaspore, prvo Šimunić i Robert Kovač trčeći počasne krugove u Dinamovu dresu, a petnaest godina poslije istu stvar u Hajdukovu dresu čini Rakitić (uzgred, on je brojem nastupa i golova za reprezentaciju, 106/15, nadmašio i braću Kovač i Šimunića).
