Ima 37 godina. I kad je bio mlađi, njegovi motorički potencijali nisu bili njegov forte. Zato nisu (toliko) sporni unutar konkurencije SHNL-a. Ivan Rakitić je igrač kojeg krasi tehnička klasa, situacijska inteligencija i podređenost kolektivnoj igri. Zato je ostvario veličanstvenu karijeru i bio dijelom jedne od najboljih momčadi u povijesti nogometa.
Igrači tako snažnog imena i djela u našim okvirima žive teške stvarnosti na planu velikih očekivanja (od svojih) i većih osporavanja (od drugih). Klasika HNL svijeta.
Problem za Rakitića nastaje onog trenutka kad nije u poziciji pokazivati najbolje od sebe, odnosno, kad u momčadskoj igri nema jasno definirane zadaće i pratnju suigrača. Tako mu se događa da ga pretrčavaju ne nužno mlađi, ali brži igrači, a isto tako, njegova lucidna dodavanja znaju završavati u “bunaru” jer ga suigrač nije razumio ili ga nije bilo tamo gdje bi se očekivalo.
U organizaciji igre Hajduka jedna od izraženijih manjkavosti je manjak agresivnosti veznog reda i to pogotovo kad Gattuso upari Rakitića i Krovinovića.
Hajduk nema takvu kvalitetu da si dozvoli dva veznjaka bez agresivnosti, pati ravnoteža momčadi, koja je poglavito u tranziciji vrlo ranjiva. Da se Rakitić ne osjeća dobro u igri Hajduka, pa onda na nju ne može značajnije utjecati, vidi se po jednom podatku/pojavi.
Igrač znalac, preciznog pasa, griješi i osnovna dodavanja (47 od 61), a tek 77% točnosti potvrđuje tu njegovu nelagodu u igri Bijelih. Jer, O.K., s 37 godina nema više trku i energiju kao prije, ali tehnička klasa ne stari i ne prolazi. To što je ne uspijeva pokazati možda je simptom da u toj organizaciji igre Hajduka nešto ne štima.
