Kako uglazbiti Ivana Rakitića, jedno je od temeljnih pitanja Hajduka kada se smiri euforija zbog njegova dolaska na Poljud. Jasno je da trener Gennaro Gattuso neće previše razbijati glavu oko dolaska legendarnog “vatrenog”, već će mu u ruke predati palicu vođenja ove momčadi, no do probijanja u skupine Konferencijske lige te napada na titulu prvaka, dosta će toga ovisiti o kraju prijezalnog roka, ali i oporavku ključnih igrača…
Jasno je bi Talijan Hajdukovu momčad stavio u sustav 4-2-3-1, gdje bi na početku sezone, zbog ozljede Sigura, mjesto na desnom beku trebao držati Moufi, a na desnom krilu zasad je i dalje siguran, barem načelno, Sahiti, koji je na izlaznim vratima, zbog čega je Kalinić i doveo Gambijca Bambu, a tu poziciju nakon odličnih priprema s razlogom pikira i mladi Durdov. Lijevo se iza vraća Melnjak, dok je naprijed, nada se hajdučko mjesto, (minimalno) sve do kraja sezone rezervirano za Ivana Perišića. Dok je obrana “beton”, s Uremovićem i Šarlijom, najviše pitanja uz navedena, stoji u srednjem i napadačkom dijelu…
Naime, primarno, vezni red trebali bi, barem do (očekivane?) prodaje američkog veznjaka, trebali čini Krovinović, Rakitić i Pukštas i u vrhu napada Livaja, no ako Nikola Kalinić dovede željenog napadača (Džeko?), trebalo bi doći do novih pretumbacija, u kojem se ključnim čini povratak ozlijeđenog Mihaela Žapera, koji drži balans ove momčadi, i čiji se izostanak itekako osjetio u igri “bijelih” ovoga proljeća nakon njegove ozljede.
Razlog je vrlo jasan: Hajduk je bez njega, potencijalno s Krovinovićem, Rakitićem i Livajom u vezi, a recimo i mokrim snom Džekom u napadu, tanak u defanzivnom dijelu i tu je Žaperova defenzivna snaga iznimno bitna za harmoniju slaganja igre. Realno, bez njega, Hajduk je iznimno ofenzivan, pogotovo s Melnjakom na lijevome beku, a netko bi trebao čuvati i prilaze golu. Kada tome dodate Gattusovu talijansku orijentiranost, dosadašnje načine igre, kao i želju za trkom i obveznom igrom u oba pravca, Hajduk će zahtijevati prilagođavanje pojačanjima, željama, ali i igri koja zahtijeva i obranu.
Dok se ne slože sve kockice novoga mozaika, pritom, jasno je zašto je doveden Ivan Rakitić. Njemu će biti predano žezlo glavnog arhitekta hajdučke igre, kao čovjeku koji će skicirati razvoj igre na terenu, a iskustvom i kvalitetom, trebao bi donijeti ne samo pobjednički mentalitet, već i njegov poznati “know how”, kako kreirati igru koja će donijeti rezultate.
Ujedno je posve jasno da Hajduk s ovom momčadi prioritetno napada Konferencijsku ligu, jer novo ispadanje u kvalifikacijama značio bi velik udarac na nove velike dolaske kroz Gattusa i Rakitića, ali i ostankom Livaje te Perišića. Rakitić, pritom, nije došao na dalmatinsku “siestu”, već, koliko doznajemo, doista ima iznimnu želju i motiv da se dokaže i da Hajduk napokon povede prema trijumfalnim vrhuncima i europskom iskoraku.
