Naizgled bi se reklo da sve štima, sve je za pet u Ligi prvaka, gdje je Real prvi i u kvoti (8) direktnog prolaska, kao i u La Ligi, gdje su Blancosi vodeći ispred Barcelone. Najistaknutiji igrač, Kylian Mbappe, postigao je jedan od najbržih hat-trickova u povijesti LP (Salah prvi), a s ukupno četiri pogotka u Pireju priključio se legendama kluba.
Naime, samo su Alfredo di Stefano, Ferenc Puskas i Cristiano Ronaldo u povijesti Reala postigli četiri pogotka na jednoj europskoj utakmici. Upotpunimo li tu priču s izvanrednim učinkom godinama očekivanog francuskog masterclassa, 22 pogotka u 18 utakmica (9 u LP i 13 u prvenstvu) uz tri asistencije, već je dosta začina za možebitno euforičan ton pobjede kod Olympiakosa…
No, realnosti aktualnog Real Madrida su ipak drugačije. Bitno drugačije. O tome se puno može već zaključiti po stavu analitičara najčitanijeg sportskog dnevnika, Marce, koji su prošlih tjedana bili prilično negativni prema igrama, rezultatima i uopće odnosima u momčadi. Marca je inače bila vrlo bliska vodstvu Reala, ali dojam je da se nešto na toj relaciji promijenilo. To se dalo naslutiti i zbog više intervjua igrača za drugi madridski sportski dnevnik, AS, a što je do prije godinu-dvije bilo nezamislivo. Približavanje tog lista i vrhuške Reala dobilo je još jedan znak, a to je iznenađujući transfer kolumnista Josea Felixa Diaza iz Marce u AS, a koji slovi za novinara najbližeg Florentinu Perezu.
Dakle, u Marci je, između ostalog, situacija u Realu tretirana kao kaotična. S posebnim naglaskom na status i djelovanje Xabija Alonsa. Bilo je oduvijek puno kontroverznih odjeka iz Realove svlačionice, praćenje najvećeg svjetskog kluba je sport za sebe, te mnogi nastoje izvući neku svoju “ekskluzivu” s kojom će se proslaviti. No, priča o velikom nezadovoljstvu 5-6 važnih igrača Reala s trenerom djelovala je odmah realistična.
To se, između ostalog, moglo prepoznati po ekscesima Viniciusa Juniora, koji je vrlo otvoreno i na terenu dao do znanja Alonsu i cijelom svijetu da je jako nezadovoljan kako se trener odnosi prema njemu. Kad je u pitanju Vinicius, onda postoji uvijek zadrška, jer njegovo je ponašanje već nekoliko godina incidentno. Razlika je, međutim, u njegovoj reakciji prema treneru, jer prije si ipak nije dopuštao teatralno spočitavati Zidaneu ili Ancelottiju zamjene ili neki drugi mu razlog nezadovoljstva.
Xabi Alonso je jasno poručio Viniciusu da kod njega neće biti povlašten, te ga je između ostalog posjeo na klupu u tri utakmice. Mnogi su u okruženju Reala smatrali da je to i svojevrsna poruka klupskoj vrhuški, s obzirom na to da se s Viniciusom već duže osjeća napetost oko (ne)produženja ugovora i njegove navodne loše volje što ga klub ne tretira kao Mbappea.
No, tek su prije nekoliko tjedana postali bjelodani drugi problemi u Alonsovoj svlačionici. Nezadovoljstvo trenerovim taktičkim postavkama, stalnim mijenjanjem momčadi, sustava i zahtjeva igre, te općim mu pristupom u vođenju, iskazalo je više važnih aktera Blancosa. Dakle, nije samo Vinicius u nervozi, nego i Fede Valverde, Rodrygo, Diaz, Mendy, a suzdržano se ponašaju Bellingham i neki drugi. Uvijek se može dvojiti koliko su te medijske teze istinite, ali nedvojbeno je da Mbappe, Courtois, Tchouameni, Güler i drugi koji uživaju maksimalni status kod trenera, djeluju drugačijeg stava. Sama ta činjenica da je momčad podijeljena oko tako važnog pitanja, odnosa s trenerom, jasno ukazuje na probleme za klub koji “želi sve pobijediti”.
Upravo je loša atmosfera, ističu analitičari, razlog što je Real posijao pet bodova prednosti pred Barcelonom (sada jedan) u prvenstvu, što je sebi dopustio da izgubi od iznimno lošeg u formi Liverpoola ili što je uopće u takvom stanju da ne djeluje sposoban ispuniti velike ambicije koje su uvijek maksimalističke.
Zašto je došlo do te turbulentne situacije u svlačionici, odnosno s trenerom? Prije svega, činjenica je da se Real suočava s prvom sezonom bez aktera najplodnijeg desetljeća u povijesti kluba. Simbolično se to zaključilo svibanjskim oproštajem Luke Modrića, odnosno trenera Carla Ancelottija, iako je osipanje sjajne generacije krenulo i prije. Nije Real osjetio promjene, prije svega u stilu igre koji su navijači toliko voljeli (kreativnost i tehnička dominacija), na terenu. One se odlaskom dosadašnjih lidera osjete i u hijerarhiji unutar svlačionice.
Preciznije rečeno, nema jednog-dva autoriteta koje se sluša, nego ima više igrača koji sebe smatraju “glavnima” i tako se ponašaju. Među takvima nije Kylian Mbappe, koji je, igrački rečeno, maksimalnog učinka i svojim pogocima drži Real “gore”. No, Mbappe nije tip koji će voditi grupu i nametnuti se kao lider. Naprotiv, on je fokusiran na svoju igru, odnosno golove. Real, međutim, ne djeluje kompaktno, što se vidi i u nekim situacijama kada, primjerice kao protiv Elchea, igrači nonšalantno trče u obranu nakon tranzicije koja je završila pogotkom suparnika.
Manjak homogenosti unutar svlačionice posljedično donosi i manjak kompaktnosti na terenu. Xabi Alonso nastoji djelovati onako kako je radio u Bayer Leverkusenu. No, to su dvije potpuno drugačije zbilje. Real je glamur, velika imena, “biznisi”, interesi, svaki igrač misli da je najvažniji i teško prihvaća priču “svi smo jednaki, svatko može na klupu ili na teren”. Alonso, kažu dobro upućeni, jako puno priča igračima na sastancima, dugim treninzima, kontinuirano objašnjava, nudi puno informacija i opterećuje igrače nizom većih ili manjih zadataka. Kad igrači u tako velikim klubovima prepoznaju da je trener nesiguran, da luta u izborima momčadi i taktike, a potom još i mijenja ustaljenu hijerarhiju i odnose, tada počinju pravi problemi.
U Realu se to osjeća, primjerice, kroz podatak da je primljeno 17 pogodaka u 18 utakmica, a da je čak 35% golova primljeno nakon udarca glavom. Protiv Olympiakosa domaćin je uputio čak 18 udaraca prema golu kojeg je čuvao Lunin, od čega osam u okvir. Uz sav respekt pirejskoj momčadi, kao i Elcheu, porazno je za Real da je u dvije utakmice s takvim suparnicima primio čak pet pogodaka.
Je li možda tek prilagodba novom kursu, generacijska promjena, nove trenerske metode ili je jaz između Realovih zvijezda i Alonsovog stila prevelik, vidjet će se u nastavku sezone. Na razini svojeg ugleda za sada jedini funkcionira Mbappe, koji postiže golove kao na traci, ali raste briga u Realovom okruženju, među navijačima, da se ponovi sindrom PSG-a. I tamo je Mbappe davao golove u ogromnim količinama, ali PSG s njime nije ostvario željene natjecateljske iskorake osim očekivanih dominacija u Francuskoj. Kad je otišao u Real, PSG je osvojio napokon i Ligu prvaka i dominirao…
