Jedna od najboljih akcija koje je reprezentacija složila, a simbolizirala je njenu izraženu moć u Rusiji 2018, svakako se zbila protiv Danske. Iako je ta akcija završila bez pogotka, a što je Vatrene moglo koštati pada već na prvoj “kup” stepenici Mundijala, ona je bila svjetska…
Igrala se 114.minuta dvoboja sa Dancima. Luka Modrić primio je loptu nedaleko centra, a ispred njega bilo je pet danskih igrača i Ante Rebić. Obzirom na trenutak jasno je da je umor, fizički i emotivni, već dobrano načeo obje momčadi. No, Modrić je maestralno čekao tajming Rebića, koji je kao devetka u pravi trenutak zasprintao, omogućivši kapetanu jednu od teledirigiranih lopti. Sa njome će Rebić izbiti sam pred Schmeichela, zaobići ga ali na kraju neće postići gol jer ga je Jorgensen sustigao i zaustavio prekršajem. Od sigurnog pogotka za prolaz, psihološki se priča okrenula, jer je Modrić slabo pucao i Schmeichel mu je obranio udarac…
Puno je simbolike u toj akciji oko glavnog aktera ove priče. Ante Rebić imao je tada 24 godine i devet mjeseci. Sva teorija o njegovoj brzini, dugom korakom, fizičkoj moći bila je u punoj praktičnoj primjeni. Na Mundijal je stigao sa prvim trofejom karijere, to osobito vrijednim. Osvojiti Kup Njemačke je uvijek sjajan doseg, pogotovo za klub kao Eintracht Frankfurt, koji je čekao ikakav trofej punih 30 godina. Dodamo li tome da je u finalu bio protivnik prvak Njemačke, Bayern sa Heynckesom na klupi, uz Lewandowskog, Riberya, Mullera, Alabu, Kimmicha i druge, jasna je težina tog trofeja.
Niko Kovač, tada trener Eintrachta, toga je dana uživao u činjenici da su se sve njegove vjere u Antu Rebića isplatile. U finalu je tadašnji hrvatski reprezentativac postigao dva pogotka, za pobjedu 3:1 i veliko slavlje. Ta je sezona u Bundes ligi, mogla završiti kudikamo povoljnije da se upravo Ante Rebić nije teže ozlijedio početkom travnja. Pukao mu je mišić, i kad se to dogodilo EF je bio na četvrtoj poziciji. Vratio se u posljednjem kolu, ali momčad je završila na sedmom mjestu…
U Rusiji je Ante Rebić bio ona sila koja je dala Hrvatskoj toliko potrebnu višu razinu moći, prodornosti. Pamtit će se najviše njegov “instinktivni” pogodak Argentini (prvi u 3:0), kojeg je postigao u 53.minuti i otvorio put povijesnoj pobjedi. Bilo je nelogično pucati iz “prve”, voleja sam pred golmanom, ali to je Rebić. Tip igrača koji nije za umjetničke dojmove. No, više od tog gola je važnost Rebića bila u tehničko-taktičkom smislu, jer je na tom prvenstvu Vatrenima osiguravao “dubinu”. Faktor igre koji reprezentaciji već dugo nedostaje. Vjerojatno od njegova nerazumljivog gafa prema Daliću nakon EURA 2021…
Akcija protiv Danske, silovita i tehnički (Modrićeva) obilježena, simbolički nam ukazuje na suštinu karijere Ante Rebića. Igrač koji odaje da može dominirati na najvišim razinama, a onda ostane nedorečen. Priroda mu je bila darežljiva jer je fizički bio vrlo sličan Alenu Bokšiću, dakle moćan, i dovoljno iznad drugih da može kompenzirati određene tehničke manjkavosti. No, ako je u tome mogla, priroda stvari nije uvijek mogla parirati njegovoj karakternoj liniji.
Rebić je tipični introvert, sa fazama kad je jako dobre volje, koje se izmjenjuju sa periodima kada je neraspoložen, svadljiv, prznica. I da je to dio njega vidjelo se najbolje u AC Milanu, gdje je sve navedeno potvrdio. U dolasku je bio nedovoljno dobar i odavao je mrzovoljnost u Milanellu. Onda se nakon Božića vratio kao sasvim drugi čovjek i Stefano Pioli, beskrajno strpljiv i iskusan tip, odmah je prepoznao drugi pristup radu. Rebić je iskoračio, nametnuo se za prvu momčad, stekao respekt i jednog sličnog “nemirnog” tipa, Zlatana Ibrahimovića. Rebić je u Milanu, kad je ušao u pravi ritam, postao igrač odluke. Onda je nakon nekog vremena opet posustao, ušao u neku svoju fazu neraspoloženja i naposljetku se razišao za Rossonerima.
U Splitu će Rebić biti doma i ako bude dohvatio (čak i prosjećne) ritmove svojih pozitivnih faza, biti će igrač prevage u HNL-u.
To što je došao u Hajduk, koji ima 20 godina dugu povijest “neraspoloženja” mogla bi ga motivirati do daske da bude upravo to, čovjek koji će uz drugog “instinktivnog tipa”, Livaju, promijeniti tijekove povijesti. Sa nepunih 32 godine fizički je još dovoljno moćan za to. Ukoliko bude i maksimalno pristupom unutra, i zreliji, onda će Rebić revitalizirati karijeru do mjere da možda može još jednom značajno iskoračiti. On je to prije svega dužan sebi, jer tri trofeja (scudetto, kup Njemačke i Turske) uz fantastično srebro iz Rusije jesu sjajni dometi, ali Rebić je mogao, i možda još može više…
