Dolazak Ante Rebića u Hajduk na prvu je podijelio hajdučki puk. Podijelio utoliko što je postojala grupa skeptika i ona koja je odobravala taj posao. Trajalo je to nadmudrivanje neko vrijeme, ali su brzo svi shvatili da Bijelima krilni napadač Rebićeve klase ipak treba. Naravno, ta je skepsa imala jaku podlogu obzirom da je Rebić dugo bio bez kluba, a najglasnije su priče bile da će mu dugo trebati da uhvati pravi ritam, odnosno da će ga Garcia moći pravilno koristiti tek za koji mjesec.
No, njega su oduvijek krasili elitni fizički kapaciteti pa je u puni pogon ušao i brže od očekivanog. Od prve minute je počeo protiv Slaven Belupa, tek u svom trećem nastupu za Hajduk i odradio je 67 minuta. Iznenadio je time i Gonzala Garciju koji je nakon tog susreta kazao kako je spremao zamjenu na poluvremenu, ali ovaj je izdržao gotovo 70 minuta. I pokazao odmah da zna nogomet, da ga nije zaboravio igrati, ali isto tako se vidjelo da još nije na pravoj razini. Uslijedila je utakmica protiv Osijeka na Pampasu, gdje je Rebić prvi put trebao početi utakmicu zajedno s Livajom, a to je slika koju još uvijek čeka Poljud i hajdučki puk.
Recimo, paralela se može povući s duom Livaja – Kalinić. On jest zaživio, ali nikad se nije razgorjelo koliko je trebalo jer je Hajdukova devetka imala problema s ozljedama. Usto, nije dugo trebalo da se proširi proglas kako njih dvojica ne mogu igrati zajedno što je nogometnim poznavateljima zvučalo suludo. Rebić i Livaja nemaju etiketu te vrste, već onu izlizanu priču o karakterima koja stalno potiskuje njihove nogometne kvalitete.
No, valja se zapravo vratiti na jednu od dviju ključnih točaka Rebićeva početka u Hajduku. On se, dakle, uoči utakmice protiv Osijeka ozlijedio. Stradao mu je mišić oko prepone, zaradio je rupturu koja ga je prema procjenama dva tjedna udaljila od terena. Mnogi su očekivali da će se, s obzirom na stadij u kojem je Rebić bio prilikom te nezgode, pauza i produžiti, ali se to nije dogodilo. Prve najave su glasile da će se Rebić u kadar vratiti baš za utakmicu protiv Varaždina, a to se sada i događa. Krilni napadač već neko vrijeme trenira s ekipom, a redovito se održavao u teretani. S obzirom na stanje u kojem je zbog reprezentativaca Garcijin kadar bio, povratak Rebića na raspolaganje baš pred tešku utakmicu je za trenera Bijelih velika vijest. Koliko će ga koristiti, u ovom trenutku je i manje važno.
Bitno je da je Rebić uz ekipu, on Hajduku daje jednu posebnost i osobitost samo svojim prisustvom. Što se terena tiče, odmah se moglo vidjeti u kojem segmentu i nespreman radi razliku. To su, očekivano, dueli. Možda čak ne toliko statistički koliko dojmom. Naprosto su se, recimo, igrači Belupa na Poljudu odbijali od Rebića, ali odbijali su se i igrači na puno većim razinama nogometa. Taj segment je očito Rebiću urođen, ta prirodna razorna snaga na kojoj je godinama radio razliku. Pomoglo mu je i to što je nogometno pismen pa je onda i očekivano što je, unatoč padu posljednjih godina, napravio karijeru kakvu je napravio. U Hajduk se vratio jer mu se više nije dalo ići van, a hajdučki puk tek čeka njegove prave nastupe.
Početak nije bio idealan, zadesila ga je nezgodna ozljeda, ali se vratio sukladno najavama, iako je postojala bojazan od drukčijeg epiloga. No, Rebić je na raspolaganju za Varaždin. A to je dovoljan zalog za dodatni poljudski optimizam uoči teškog gostovanja.
