Rebić Ante portas, da se parafrazira znana latinska poslovica, po svemu novo je pojačanje Hajduka, “bijeli” su tako postali opasnost u prvom redu Dinamu za borbu za naslov prvaka. Rebić je značajno, moguće u odnosu na kronične ofenzivne probleme, bitno pojačanje Gorana Vučevića. Talijani bi rekli “un pezzo da novanta” (u žargonu “calcia” velika zvijezda).
Rebić je bio na pragu Poljuda još 2008. kao izlazni kadet iz Vinjana Gornjih, sela u krugu Imotskog. Tada je s juniorima Hajduka otišao na jedan turnir u Rim, ali je ispalo da se baš i nije iskazao, moguće stručnjaci splitskog kluba nisu prepoznali njegov potencijal. Uglavnom, Antu je silno pogodila negativna ocjena stručnjaka Hajduka, čak je po povratku kući u Vinjane Gornje sav razočaran svojem ocu obznanio: “Više neću igrati balun.” Međutim, ubrzo je ipak pozvan od Slavena Žužula, predsjednika prvoligaša Splita, pa je završio na Parku mladeži i ondje je zablistao.
– Rebić je s juniorima Splita osvojio Kup Hrvatske, zabio je tog proljeća 17 golova – zapisao je Blaž Duplančić, kolega iz Dalmatinskog portala. I zato je za nagradu nastupio u utakmici Dinamo – Split 1:1 na Maksimiru.
Debitirao je za “crvene” pod vodstvom Ivana Katalinića, ni tu nije išlo glatko, premda je Duplančić proročanski objavio: “Neće nas iznenaditi da se jednog dana kvart terena uz lijevu aut-liniju prozove Šetalište Ante Rebića.”
Split je kao treći u prvenstvu izborio plasman na europsku scenu, pa se pamti kako je Rebić zakasnio doći na autobus za aerodrom za uzvrat protiv Fulhama u Londonu. U zadnji čas ga je doveo tajnik Splita Željko Sučić, ali je nemarnog mladića trener Katalinić ostavio na tribinama. Kako je Rebić krenuo u karijeru na turbulentan način, tako se i dalje znao neprikladno ponašati, mijenjao klubove, najprije kao dvadesetogodišnjak u Fiorentinu (transfer od pet milijuna eura), pa dalje na posudbama u Red Bull Leipzigu, Veroni i Eintracht Frankfurtu… Tu je pod drilom Nike Kovača proigrao, tijekom četiri sezone pokazao svoje sposobnosti. U finalu njemačkog kupa u Berlinu 14. svibnja 2018. Eintracht je srušio veliki Bayern, bilo je 3:1, Rebić je u taj podvig ugradio prva dva gola i to je bilo odlučno za njegov novi angažman u Milanu.
Vrhunac Rebićeve karijere bili su nastupi za reprezentaciju Hrvatske u Rusiji, osvojena je srebrna medalja, njegov pogodak protiv Argentine bio je uvod u grandioznu pobjedu “vatrenih” 3:0. Ipak, treba notirati da je Rebić debitirao za našu reprezentaciju još 14. kolovoza 2013. u Vaduzu protiv Lihtenštajna, 3:2 (gol za 2:1), pod vodstvom izbornika Igora Štimca. No kasnije je Rebić na račun svojih brzopletih i neutemeljenih kritika poslije Eura 2021. otpisan od strane Zlatka Dalića.
A što se tiče klupske karijere, Rebić je u dresu Milana imao značajnu ulogu, ali je na kraju dosadio nekim postupcima, prešao je u Bešiktaš, tamo se nije snašao, tijekom jedne godine odigrao je svega 15 utakmica (bez postignutog gola), završio je u Lecceu, gdje je imao niz svojeglavih epizoda…
Rebić je tako ostao nasukan, dobio je lukrativnije ponude, ali se na kraju odlučio za Hajduk. Bilo je tu cimanja, zahtjeva za visinu angažmana, jer nije mogao podnijeti da neki prvotimci (na stranu plaća Livaje) uživaju veća primanja, ali je na kraju popustio, prihvatio angažman od 450.000 eura godišnje, uz ugovor od dvije godine i uz bonuse koji mu navodno po broju nastupa, golova i iznad svega osvajanja trofeja prvaka donose obilatu nadoknadu.
E, sada će biti zanimljivo kako će se Rebić uklopiti u kolektiv, u suživot na terenu s Livajom, što u krajnjoj liniji ovisi o umijeću trenera Gonzala Garcíje. Može se zaključiti: Hajduk je s Antom Rebićem dobio udarnu iglu uz Marka Livaju, pa uz pojačanja kao što su Ivušić, Karačić i Pajaziti, “bijeli” su barem ravnopravni favoriti za naslov prvaka.
