S razglasa “udara” Marina od Prljavaca, a domaći i gostujući navijači znaju da je imala “oči boje Dinama”. Scena se odvija sat vremena prije prvog sučevog zvižduka u Ulici 29. rujna u Predavcu, u čijoj će povijesti zlatnim slovima ostati upisan, pak, 10. rujna 2025. Dan kada je ovo mjestašce u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji – koje broji 1144 stanovnika prema najsvježijem popisu stanovništva – ugostilo “derbi imenjaka”. Jedna duša, dva Dinama, pisalo je na prsima stotine lokalnih klinaca, koji su s tim, plavim majicama izrazili dobrodošlicu maksimirskoj družini, a zadovoljština je izvirala iz svih generacija.
– Normalno da smo ponosni, kakvi bismo trebali biti?! Osjećaj je dobar. Ime kluba je duga tradicija, što mislite po kome je dobio ime? Ha, ha, sve vam je jasno. Ovdje ima puno dinamovaca. Teško ćemo iznenaditi “veliki” Dinamo, dečki će pokušati, ali moramo biti realni ipak – već u prvom koraku pri ulasku na stadion Brana završili smo u usputnoj ćakuli s lokalnom gospodom, Zlatkom i Simom, koji ne skidaju osmijeh s lica dok razgovaramo, a usprkos kiši i laganom vjetru, naši su sugovornici već sat vremena prije početka utakmice zauzeli mjesta u prvom redu.
Navijačke ekspedicije iz Zagreba, kao i medijske snage, doduše, oprezno su morale namještati navigaciju, jer ih je nehotična i sitna pogreška ekspresno mogla orijentirati prema mjestu Predavec, koje je udaljeno 40-ak kilometara. Koordinate nisu bile trebale Vladimiru i Marku, ocu i sinu, čiji nam je transparent okupirao pažnju na ulazu u stadion, koji je udaljen oko sat vremena od glavnog grada.
“Dva Dinama, jedno srce. Rodom Predavčanin, životom Zagrepčanin”, stajalo je na ručno izrađenom transparentu kod mlađeg člana ovog obiteljskog tandema.
U prodaju je pušteno oko 1500 ulaznica, a petina je bila rezervirana za gostujuće navijače. Detalji na stadionu su se pedantno lickali proteklih dana, pa ne čudi da su se završni radovi na montažnoj tribini za Bad Blue Boyse odrađivali i u posljednjih sat vremena prije dvoboja. Da su ovo prave čari nogometa – “proper footballa”, rekli bi na Otoku – zorno nam je ilustrirao jedan razgovor s Dinamovim navijačem, koji je htio ostati anoniman.
– Idem u Lille, Malmö i Herning, ali ovo je najbolje gostovanje u sezoni – odvažno je zaključio.
Iako su prognostičari najavljivali prolom oblaka nad terenom koji je okružen kukuruzištem i drvenim štalama, Brana “nije pukla”. Uvertira u utakmicu, doduše, obilježena je i pričama o potencijalnoj odgodi ako se dogodi vodeni potop, ali Dinamo nije proživio reprizu prošlogodišnje avanture u Kupu, upravo u Bjelovaru, kada je u studenom odgođen susret zbog kiše. “Modri” su se na isto mjesto vratili u veljači, kada su na mišiće nokautirali Bjelovarčane u sudačkoj nadoknadi (3-2)
Sudar zagrebačkog Dinama s imenjakom, ujedno, bio je njihov prvi sraz s još jednim Dinamom u Kupu, a s klubom takvog imena nisu se susreli nikada niti u hrvatskoj ligi, kao niti u lige bivše države. Iako je gotovo cijeli susret bio rezerviran za “viktoriju” pred domaćim vratima, uslijed čega je vratar Gavranović u više navrata zaslužio povike s tribina – “Bravo, Dinko!”, posve bezopasno nije bilo niti u gostujućem kaznenom prostoru na startu dvoboja. Ivanu Filipoviću, zagrebačkoj “jedinici” za ovaj dvoboj, najavljivao se potpuno bezbrižan dan u uredu, ali domaćini, koji su istrčali u zlatnoj garnituri, nisu mu dozvolili da se opusti do kraja. Iza gola prezimenjaka Franje Filipovića – jednog od najvećih hrvatskih pedagoga, koji je odrastao upravo u Predavcu – lokalni pomladak u uvodu utakmice režirao je kvalitetnu navijačku suradnju, pa je dio škvadre vikao “Dinamo”, dok je ostatak vraćao s “Predavac”, a Bad Blue Boysi su se s pjesmom aktivirali oko dvadesete minute.
Karte su planule, ali pozicija i priroda samog stadiona dozvoljavali su i promatranje iz raznih kutova, a usprkos skromnom zdanju i uvjetima – što je, jasno, i normalno za četvrti razred nogometa – organizatori su se svim silama potrudili za kvalitetan doček, pa su nas domaćini već na ulazu u mjesto rukama usmjeravali prema parkingu, dok je za medije konstruiran sitan, ali dovoljan prostor za rad s drvenom klupom i suncobranom. Poslije bitke na terenu, uslijedila je i tradicionalna borba za dresove, autograme i fotografije, s neizbježnim trećim poluvremenom na kraju dana u kojemu se slavio – Dinamo.
