Atmosfera u Rijeci nakon prve utakmice osmine finala Konferencijske lige bila je zanimljiva mješavina emocija – ponosa, laganog žaljenja zbog propuštene prilike, ali i osjećaja da ova priča još nije završena. Razočaranje zbog poraza postoji, jer Rijeka nikada ne slavi poraze, no ono nije dominantno. Mnogo je snažniji osjećaj da su igrači na terenu ostavili sve što su imali i da su protiv renomiranog protivnika pokazali kako razlika na papiru ne mora nužno značiti i razliku na travnjaku.
Svatko tko je bio na Rujevici mogao je osjetiti – energiju. Onu posebnu, gotovo opipljivu atmosferu koja se stvara kada publika i momčad dišu kao jedno. Ljudi koji su utakmicu gledali na malim ekranima redom su hvalili hrabru igru Rijeke, ali oni na tribinama znaju da je doživljaj bio još snažniji. Svaki duel, svaki sprint, svaki pokušaj pritiska na protivničku obranu dodatno je dizao tribine, a stadion je u nekoliko navrata izgledao kao da samo čeka trenutak kada će lopta ponovno završiti u mreži gostiju. Što se ipak nije dogodilo…
Istina je, Strasbourg se na Rujevici predstavio kao iznimno opasna i moderna momčad. Mladi, brzi i tehnički potkovani Francuzi već su u uvodu dvoboja pokazali zašto dolaze iz jedne od najjačih europskih liga. U nekoliko su navrata jednim pasom izbacivali gotovo polovicu riječke obrane i dolazili u situacije iz kojih su Zlomisliću prijetili kako su htjeli i odakle su htjeli. Taj rani pritisak i pogodak već u 2. minuti dodatno su im otvorili prostor za brzu tranziciju, a riječki vratar morao je već u prvih petnaestak minuta pokazati sav svoj mir i koncentraciju.
No kako je utakmica odmicala, Rijeka je rasla. Prvih dvadesetak minuta bilo je razdoblje prilagodbe na tempo i brzinu protivnika, ali nastavak susreta donio je znatno čvršću, organiziraniju i hrabriju Rijeku. Momčad Victora Sancheza počela je igrati s više samopouzdanja, lopta je brže kružila, a pritisak na protivničku obranu postajao je sve intenzivniji.
U drugom poluvremenu gledali smo Rijeku kakvu navijači žele – momčad punu želje, htijenja i vjere u vlastite mogućnosti. Bilo je trenutaka u kojima su bijeli ne samo ravnopravno igrali protiv francuskog sastava, nego ga i stiskali pred njegovim kaznenim prostorom. Posebno su snažno djelovali prekidi i visoki presing, a stadion je u nekoliko navrata eksplodirao očekujući pogodak.
Ono što je dodatno impresioniralo publiku bila je zrelost u igri. Rijeka je svjesno preuzimala rizik, izlazila visoko, tražila igru i nije se skrivala iza rezultata. Takav pristup protiv momčadi kakva je Strasbourg uvijek nosi opasnost, ali istodobno pokazuje karakter. Upravo zato mnogi na tribinama nakon utakmice nisu govorili o porazu, nego o dojmu, a on je bio vrlo pozitivan.
Pogodak Majstorovića nakon prekida dodatno je zapalio stadion i dao osjećaj da se utakmica može potpuno okrenuti. U završnici je Rijeka imala još nekoliko situacija iz kojih je mogla doći do izjednačenja, a možda i potpunog preokreta. Da je lopta samo jednom prošla nekoliko centimetara bliže vratnici ili da je Penders zakasnio djelić sekunde, priča o prvoj utakmici bila bi potpuno drugačija.
Upravo zato je među navijačima nakon utakmice prevladavao zanimljiv osjećaj. S jedne strane, jasno je da je riječ o porazu i da Strasbourg u uzvrat ulazi s prednošću. S druge strane, mnogi su stadion napuštali uz komentar da je Rijeka pokazala kako se s ovim protivnikom može igrati. I to ravnopravno. Razgovori na izlazima sa stadiona, u riječkim kafićima i na ulicama grada nisu bili ispunjeni gorčinom. Više se govorilo o tome koliko je momčad pokazala hrabrosti, koliko je bila blizu drugog pogotka i koliko je publika uživala u načinu na koji je Rijeka igrala. Naravno, uvijek ima i onih koji realno gledaju na stvari i smatraju da će uzvrat biti iznimno težak, no malo je onih koji vjeruju da je ova priča već završena.
Sanchez nema privilegiju previše pričati o porazu, povratak na domaći teren i nastavak prvenstvene utrke sada su prioritet. Već sljedeća utakmica protiv Istre nosi veliku težinu, jer Rijeka mora nastaviti seriju pobjeda i eventualni lov na Hajduk. U ovom trenutku svaka utakmica u SHNL-u ima dodatnu vrijednost, a bodovi iz prvenstva ostaju najsigurniji put prema europskim natjecanjima i sljedeće sezone.
Upravo zato u riječkom taboru nema previše vremena za dugo zadržavanje na europskim dojmovima. Momčad mora zadržati energiju, ritam i samopouzdanje koje je pokazala protiv Strasbourga i prenijeti ih na prvenstveni teren. Susret s Istrom mogao bi biti još jedan važan korak u održavanju pobjedničkog niza, ali i dodatni poticaj uoči uzvrata u Francuskoj.
Riječani su kroz povijest naučili da europske večeri znaju donijeti čuda, no znaju da se Europa “kroji” kroz dugačku i zahtjevnu sezonu na ligaškim travnjacima. Zato je pred ovom momčadi dvostruki izazov – pokušati u uzvratu napisati još jedno veliko poglavlje europske priče, ali istodobno nastaviti skupljati bodove kod kuće.
A ako Rijeka zadrži energiju, hrabrost i vjeru kakvu je pokazala na Rujevici, razloga za optimizam i u Francuskoj itekako ima. U nogometu se rezultat pamti, ali karakter se nikada ne zaboravlja. A Rijeka ga je pokazala, do posljednjeg zvižduka.
